Sramna i providna tužba protiv urednice portala ne djeluje kao borba za istinu — već kao pokušaj disciplinovanja i zastrašivanja.
Jer budimo potpuno jasni: informacija zbog koje je tužena nije nikakva novost. Godinama je javno dostupna, izrečena bezbroj puta, prepričavana, analizirana i opštepoznata do te mjere da je postala dio javnog narativa. I gle čuda — nikada do sada niko zbog toga nije bio tužen.
Pa šta se promijenilo?
Promijenilo se to što je ista ta informacija izgovorena baš u određenoj televizijskoj emisiji — u prostoru koji je, po percepciji javnosti i sopstvenoj uređivačkoj politici, blizak krugovima . I upravo tu leži suština cijelog slučaja.
Dakle, nije problem šta je rečeno — problem je gdje je rečeno.
To ovu tužbu čini još opasnijom. Jer ako je kriterijum za progon kontekst i medij u kojem se nešto izgovara, a ne sama istinitost ili dostupnost informacije, onda više ne govorimo o zaštiti reputacije — već o selektivnom obračunu sa nepodobnima.
Ovo nije samo spor između banke i jedne urednice. Ovo je poruka svima koji se usude da javno izgovore ono što je već svima poznato — ali na “pogrešnom” mjestu.
A takve poruke ne pripadaju demokratskom društvu.