Postoji jedna riječ koju bi Bošnjačka partija i Ervin Ibrahimović trebalo da izgovori mladima u Crnoj Gori, onda to sigurno nije još jedno obećanje, još jedna strategija ili još jedan “istorijski iskorak”.
Ne. Jedina iskrena riječ je:
„Izvinite.“
Izvinite što mo gledali i ćutali.
Izvinite što smo znali, a nismo reagovali.
Izvinite što smo se zgražavali privatno, a glasali javno.
Izvinite što smo godinama učestvovali u sistemu u kojem je sposobnost bila mana, a podobnost jedini CV.
Jer kada danas neko, sa ozbiljnim političkim stažom u kontinuitetu vlasti, pokuša da drži lekcije generacijama koje tek dolaze – to ne zvuči kao liderstvo. To zvuči kao loš pokušaj amnezije i bijedan pokušaj iživljavanja nad mladom osobom!!!
Posebno kada ta ista politička struktura, do kraja ovog mandata, komotno može reći da će na vlasti provesti više vremena nego DPS!!!
Ironija? Ne. To je već žanr.
A tek posebna kategorija političke kreativnosti jeste trenutak kada shvatite da su kriterijumi za zapošljavanje u državnoj upravi postali toliko fleksibilni da bi, uz malo dobre volje i partijsku knjižicu, i kućni ljubimac predstavnika ove partije mogao dobiti kancelariju. I vjerovatno bi imao bolji učinak od pojedinih.
I onda takvi govore mladima o radu, trudu, sistemu vrijednosti.
Mladi u Crnoj Gori danas ne traže savjete od onih koji su sistem gradili tako da ga zaobilaze. Ne traže motivacione govore od onih koji su motivaciju pretvorili u partijsku disciplinu. Ne traže lekcije o pravdi od onih koji su pravdu gledali kroz prozor službenog auta.
Traže samo minimum iskrenosti.
Zato, prije svake naredne konferencije, govora ili objave – možda bi bilo korisno stati pred ogledalo političke realnosti i početi jednostavno:
„Izvinite što smo znali bolje, a radili gore.“
Sve drugo, u ovom trenutku, djeluje kao loša šala koju više niko ne smatra smiješnom!!!