Na osnovu člana 15 stav 2 Zakona o unutrašnjim poslovima (“Službeni list CG”, broj 44/12 i 36/13 i 17/15 i 87/18), Ministarstvo unutrašnjih poslova donijelo je Kodeks policijske etike. Kodeksom policijske etike ističe se potreba i opredjeljenje policijskog službenika da u vršenju svojih ovlašcenja poštuje osnovna ljudska prava i slobode, a posebno da djeluje zakonito, profesionalno, tolerantno i pravično.
Pređašnje teoretski jako lijepo zvuči, ali malčice je drugačije u praksi, zar ne?
Portal Interno želi da građanima predstavi ključni dokument kada je riječ o etici policijskog postupanja I vjerujemo da je ovaj kodeks policijske etike ,,Sveto pismo’’ svakog policijskog službenika, ili bi barem trebao biti!!!
Cilj donošenja policijskog kodeksa je da obezbijedi očuvanje, afirmaciju i unapređenje dostojanstva i ugleda policijskih službenika i jačanje povjerenja građana u rad policije I on kao takav mora biti mnogo bolje promovisan I dostupan građanima, ali kako objektivno stvari stoje, I Samim službenicima Uprave policije jer se ne mali broj njih ponaša kao da nikad nije čuo za Kodeks.
Doduše, mnogi policijski službenici kodeksom smatraju praksu da ,,pokriju’’ kolegu koji pogriješi ili slično tome iako se takvo ponašanje može podvesti pod kodeks jedne druge grupacije a nikako policijske.
Kada je riječ o policijskom postupanju, u skladu sa Kodeksom, svaki policijski službenik je dužan da u vršenju policijskih poslova i primjeni ovlašcenja policijski službenik poštuje dostojanstvo, ugled i čast svakog lica prema kojem primjenjuje ovlašćenja što bi ngdje moglo jednostavno da se kaže – što ne želiš sebi, ne učini drugome.
Policijski službenik je dužan da policijske poslove vrši na način da ne umanji svoj ugled i ugled policije u cjelini, poštuje dobre običaje i slijedi etička načela u dosljednom sprovodenju Zakona za šta slobodno možemo reći da nerijetko nije slučaj iako je opšte poznata činjnica da pojedini pripadnici policije, makar kada je riječ o ovom dijelu Kodeksa, se ponašaju kao da isti ne postojji.
Jedan od možda I najvažnijih djelova Kodeksa kaže da prilikom vršenja privatnih poslova policijski službenik ne smije koristiti službenu legitimaciju i službeni položaj koji ima u policiji. Policijski službenik je dužan da se i kada nije na dužnosti ponaša na način da ne naruši svoj ugled i ugled policije u cjelini I u ovom dijelu Kodeksa postoji uvrežen stereotip da ,,policiji valja učinjeti’’ I ,,ne treba se zamjerati’’ pa čak I ako policijski službenik prekorači granicu lijepog ponašanja prilikom izlaska u grad, prisustva proslavama ili u saobraćaju.
Što bi naš narod rekao, ,,OZNA sve dozna“, ali jedan od članova Kodeksa kaže da prilikom vršenja privatnih poslova policijski službenik ne smije koristiti službene informacije do kojih je došao u vršenju policijskih poslova a pogotovo ne u privatnim razgovorima, neobaveznom ćaskanju I slično tome.
Jednostavno smo kao nacija navikli da budemo predusretljivi prema policijskim sluužbenicima, valjda je to nasljedstvo nekih prošlih vremena I volimo da, ako ništa drugo, makar počastimo pićem policijskog službenika ali Kodeks kaže da policijski službenik prilikom vršenja policijskih poslova ne smije primati poklone, osim u slučajevima propisanim Zakonom, o čemu je dužan da obavijesti pretpostavljenog starješinu. Ukoliko je policijskom službeniku za vršenje poslova ponuđen poklon, povlastica ili druga korist dužan je da: – odbije poklon, povlasticu ili drugu korist; – identifikuje, po mogućnosti, lice koje mu je ponudilo poklon, povlasticu ili drugu korist; – odmah prijavi pretpostavljenom starješini ponudu poklona, povlastice ili druge koristi; – sačini službenu zabilješku o učinjenoj ponudi poklona, povlastice ili druge koristi. Zvuči krajnje profesionalno, zar ne?
Policijski službenik treba da se kao dobar domaćin, stara o upravljanju i korišćenju materijalnih i finansijskih sredstava koja su mu povjerena u vršenju poslova, kao i sprečavanju njihovog nezakonitog korišcenjai to bi tako zaista trebalo biti, mada su u realnom životu vrlo prisutne situacije tipa ,,tetki samo da odnesem lek’’ službenim vozilom I slično tome.
Za sprovođenje Kodeksa su zadužene starješine a za povredu Kodeksa službenici bivaju disciplinski odgovorni pred Etičkim odborom koji je sastavljen od predstavnika sindikata, predstavnika MUP-a I Uprave policije I NVO sektora. Zvuči krajnje ozbiljan sastav odbora ali pogledajmo koje su zapravo nadležnosti ovog odbora:
– daje mišljenje u vezi sa primjenom ovog kodeksa;
– prati primjenu, inicira izmjene i dopune propisa u oblasti policijske etike;
– promoviše etičke standarde i pravila ponašanja u policiji.
Dakle, vrlo protokolaran odbor koji zapravo nema operativne nadležnosti već više savjetodavne tako da Kodeks policijske etike, čast izuzecima, ostaje samo slovo na papiru zahvaljujući dijelu Sistema I pojedincima koji su godinama unazad trasirali potpuno diferentno ponašanje od Kodeksa kao ispravno I adekvatno, čemu govore u prilog mnoge javno dostupne situacije ali I postupci pred nadležnim tužilaštvima I Sudovima.
mr Mitar Radonjić.