Kolumna dr sci Mitra Radonjića!
Opet se vraća.
Ne zbog naroda. Ne zbog države. Ne zbog ideala.
Vraća se jer osjeća da se obruč steže.
Kad god bi pravda zakucala na vrata njegovog carstva, Belzebub bi oblačio masku “spasioca države”, izlazio pred kamere i pokušavao da se sakrije iza zastave, funkcije i lažnog patriotizma.
Tako je radio godinama — svaki put kada bi osjetio da mu se sloboda pretvara u pogled kroz zatvorske rešetke.
Sa njim se danas vraćaju i posljednji ostaci hobotnice koja je decenijama davila institucije, trgovala strahom i hranila se ćutanjem poslušnika.
Ali vremena kada je nekoliko moćnika moglo biti iznad zakona polako prolaze.
Krakovi su odsječeni, mreža se raspada, a panika raste jer je ostalo još malo prostora za bijeg.
Ovo nije povratak snage.
Ovo je posljednji trzaj straha.
I neka dobro čuju i znaju: neće uspjeti! Ne više, ne sad, ni ikad više!
Previše je nas koji više ne pristajemo da ćutimo!
Previše je nas koji smo spremni da podnesemo svaku zakonsku žrtvu, svaki pritisak, svaki udar i svaku prijetnju, samo da glava hobotnice konačno — po Zakonu — završi tamo gdje joj je odavno mjesto!
Jer Crna Gora ne pripada njima, od strane njih odabranima!
Crna Gora pripada svima onima koji su vjerovali u bolje sjutra, koji su dizali kredite da prehrane djecu, onima čija su djeca iscijepanih patika išli u školu dok su djeca moćnika kruonim apoenima brisali patike a njihovi roditelji nosili majice sa natpisom ,,Sirotinjo, napu** se *rc dok su časni pregaoci kičmu nad lopatom krivili!
A Belzebub – brzo će brojati bubašvabe i ostale bube tamo gdje mu je i mjesto!