U razgovoru sa Vojom Lakovićem, dugogodišnjim stručnjakom iz oblasti bezbjednosti I profesionalcem koji je tokom karijere obavljao zahtjevne operativne I rukovodne dužnosti u bezbjednosnom sektoru, otvaramo pitanja koja su ključna za stabilnost savremenih institucija. Laković je tokom svog profesionalnog angažmana učestvovao u razvoju I primjeni bezbjednosnih politika, koordinaciji visokorizičnih operacija I unapređenju procedura provjera lica I sistema. Njegovo iskustvo u strateškom planiranju, analitici prijetnji I procjeni rizika čini ga jednim od najrelevantnijih sagovornika na temu integriteta I otpornosti bezbjednosnih struktura.
U ovom intervjuu fokus stavljamo na značaj savremenih bezbjednosnih provjera – od standardizovanih procedura I kriterijuma procjene pouzdanosti, do izazova koje donose nove tehnologije, cyber prijetnje I međunarodna bezbjednosna saradnja. Kroz stručnu perspektivu Voja Lakovića, razmatramo kako institucije mogu očuvati operativnu sigurnost I povjerenje javnosti u uslovima sve kompleksnijeg bezbjednosnog okruženja.
- Koje su glavne odgovornosti crnogorskih službi bezbjednosti u okviru bezbjednosnih provjera kandidata za javne funkcije?
Glavne odgovornosti crnogorskih službi bezbjednosti — prvenstveno Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i Uprave policije — uključuju:
- Prikupljanje i analizu podataka relevantnih za procjenu bezbjednosnog rizika.
- Identifikaciju potencijalnih prijetnji, uključujući kriminalne veze, strani uticaj i ucjenjivost.
- Procjenu integriteta i pouzdanosti kandidata.
- Izdavanje bezbjednosnih sertifikata ili mišljenja koja se koriste za donošenje odluke o zaposlenju ili pristupu povjerljivim podacima.
Ali, kako možemo iz javno dostupnih prepiski vidjeti, očigledno je da je crnogorska ANB, ali I druge grane sektora bezbjednosti, služila za svemu kontra od onog za šta je trebala služiti!!!
- Koje metode se koriste u crnogorskim službama bezbjednosti za obavljanje bezbjednosnih provjera i koliko su te metode efektivne?
Crnogorske službe bezbjednosti primjenjuju, ili bi makar trebale primjenjivati, više različitih metoda:
- Provjera kroz državne i međunarodne baze podataka (krivične evidencije, policijski registri i sl.).
- Prikupljanje operativnih saznanja putem obavještajnih metoda radi utvrđivanja mogućih veza sa kriminalom ili stranim službama.
- Intervjui i terenske provjere radi verifikacije podataka i provjere ličnog integriteta.
- Finansijske provjere, uključujući analizu imovine i finansijskih tokova, uz saradnju s ASK-om.
Efikasnost ovih metoda zavisi od:
- kvaliteta zakonskog okvira,
- profesionalizma kadrova,
- institucionalne nezavisnosti,
- stepena političkog pritiska,
- međunarodne saradnje.
Međunarodna tijela (npr. GRECO) ukazuju da je potrebno dodatno jačanje integriteta i nezavisnosti institucija koje vrše provjere.
- Kako se vrši procjena bezbjednosnog rizika prilikom zapošljavanja novih kadrova u ključne institucije?
Procjena rizika zasniva se na sveobuhvatnoj analizi prikupljenih informacija. Provjeravaju se:
- Veze sa kriminalnim, radikalnim ili ekstremističkim grupama.
- Postojanje prethodnih bezbjednosnih smetnji.
- Potencijalna ucjenjivost — finansijski problemi, kompromitujući materijali, kontakti sa stranim akterima.
- Lojalnost državi i povjerljivost — posebno važno u vojsci, policiji i pravosuđu.
Cilj je utvrditi da li kandidat predstavlja neprihvatljiv rizik po sistem, a koliko možemo pročitati u svakodnevnim prepiskama koje su javno u medijima dostupne, veliki dio bezbjednosnog aparata predstavlja upravo neprihvatljiv rizik po sistem bezbjednosti.
- Šta su najčešći propusti u bezbjednosnim provjerama u prošlosti u Crnoj Gori i kako su ti propusti uticali na nacionalnu sigurnost?
Najčešći propusti dovode se u vezu sa:
- Političkim uticajem i partijskim zapošljavanjem.
- Nedostatkom transparentnosti i profesionalizma u radu komisija i bezbjednosnih struktura.
- Zapošljavanjem osoba sa neprovjerenim ili nedovoljno provjerenim biografijama.
Posljedice po nacionalnu bezbjednost uključuju:
- Infiltraciju lica sa rizičnim vezama u državne strukture.
- Kompromitovanje povjerljivih podataka i operacija.
- Smanjenje povjerenja NATO i međunarodnih partnera.
- Eroziju povjerenja građana u institucije.
- Kako bi eventualni propusti u bezbjednosnim provjerama mogli ugroziti integritet crnogorskih institucija i njihov međunarodni ugled?
Osim toga što postoji objektivna mogućnost, a što se zapravo I desilo ako uzmemo u obzir sve ovo što je u medijima dostupno o neadekvatnim kadrovima, propusti mogu dovesti do:
- Slabljenja institucionalnog integriteta i profesionalnosti.
- Povećanog rizika od korupcije, političke zloupotrebe i kriminalnog uticaja.
- Izolacije od međunarodnih bezbjednosnih mehanizama.
- Smanjene razmjene povjerljivih informacija sa partnerima zbog nedostatka povjerenja.
- Koje su posljedice ako kandidati sa sigurnosnim prijetnjama prođu bezbjednosne provjere?
Dakle, ovo je jako važno pitanje koje pogađa samu suštinu problema neadekvatnih bezbjednosnih provjera. Ako osobe sa vezama sa organizovanim kriminalom ili stranim službama prođu provjere:
- Mogu zloupotrijebiti položaj za kriminalne, političke ili obavještajne interese.
- Nacionalna bezbjednost postaje izložena riziku, uključujući curenje podataka.
- Jača se korupcija i slabi institucionalni kapacitet.
- Pada povjerenje međunarodnih partnera i javnosti.
- Kakvu ulogu imaju političke stranke u procesu zapošljavanja u sigurnosne sektore i kako to utiče na objektivnost provjera?
Političke stranke, prema brojnim analizama alii mom ličnom osjećaju, imaju značajan uticaj na zapošljavanje u državnim organima. To se manifestuje kroz:
- Partijsko zapošljavanje, gdje se prioritet daje lojalnosti umjesto stručnosti.
- Pritiske na službenike da “progledaju kroz prste” tokom provjera.
- Slabljenje objektivnosti i profesionalnosti bezbjednosnog sistema.
Takav uticaj predstavlja jednu od ključnih prepreka za sprovođenje rigoroznih i nepristrasnih provjera.
- Da li postoje zakonske ili institucionalne prepreke koje otežavaju sprovođenje detaljnih provjera?
Apsolutno postoje, pogotovo jer se radi o sistemu koji je, makar sudeći po svemu ovome što svakodnevno čitamo u medijima, sistemski urušavan sve ove godine.
Prepreke uključuju:
- Nedovoljnu nezavisnost institucija i komisija.
- Zastarjele procedure i nedovoljno jasne zakonske odredbe.
- Političke pritiske i ograničene kapacitete za dubinske provjere.
- Nedostatak specijalizovane obuke i tehničkih resursa.
Kako bi unapređenje sistema bezbjednosnih provjera doprinijelo smanjenju korupcije i organizovanog kriminala?
Unapređenje sistema dovelo bi do:
- Profesionalizacije kadra i jačanja institucionalnog integriteta.
- Smanjenja partijskog zapošljavanja i kadrova bez odgovarajućih kvalifikacija.
- Veće otpornosti državnih institucija na korupciju, pritiske i kriminalne interese.
- Bolje regionalne i međunarodne saradnje u borbi protiv hibridnih prijetnji.
Potrebne mjere uključuju nezavisnost institucija, transparentnije procedure, sankcionisanje zloupotreba i kontinuiranu obuku.
Koje mjere bi crnogorske službe bezbjednosti trebalo da preduzmu da unaprijede provjere u cilju zaštite od hibridnih prijetnji i stranih uticaja?
Preporučene mjere su:
- Jačanje obavještajnih kapaciteta.
- Poboljšanje međunarodne saradnje i razmjene podataka.
- Digitalizacija procesa provjera.
- Jačanje finansijsko-obavještajnih analiza.
- Profesionalizacija i depolitizacija komisija i službi.
Svakako, trenutna situaicja u ovoj oblasti je daleko od potrebnog nivoa, ali vjerujem I iskreno se nadam da ćemo u budućnosti, valjalo bi skorijoj, dostići makar minimum nivoa potrebnog da se mjere provjere unaprijede.
Kada govorimo o metodama provjera tačnosti informacija, možete li nam ih priibližiti?
Najbolje metode provjere tačnosti informacija su unakrsno referenciranje i triangulacija
Ove metode uključuju:
- Identifikaciju nezavisnih izvora.
- Poređenje informacija iz različitih izvora.
- Provjeru sa stručnjacima kada je potrebno.
- Procjenu reputacije i pouzdanosti izvora.
- Formiranje zaključka na osnovu podudarnosti podataka.
Ova metodologija je standard u fact-checkingu, istraživanju i reviziji.
Kompetencije članova komisija za provjere kandidata
Komisije moraju imati opšte kompetencije kao što su stručnost u oblasti rada, objektivnost i nepristrasnost, poznavanje propisa i standarda provjera I komunikacijske vještine.
Kada je riječ o specifičnim kompetencijama za državnu upravu mora važiti provjera funkcionalnih i ponašajnih kompetencija do za stručne kvalifikacije i akreditacij lica su važne licence, sertifikati i specijalizovano iskustvo.
U teoriji, komisije moraju biti profesionalne i nepristrasne. U praksi — često postoje problemi.
Uvaženi profesore, da zaključimo – da li postojeće komisije imaju kompetencije da odlučuju o izboru novih kadrova, posebno u sektoru bezbjednosti?
Moj lični I profesionalni stav je jasan: smatram da ne I zagovornik sam korjenite, ozbiljne I profesionalne promjene kadrova!!! Iz prakse, koliko sam iz razgovora sa kolegama mogao saznati, događaju se situacije u kojoj je lice koje nije prošlo bezbjednosnu provjeru ipak zaposleno u jednoj od bezbjednosnih institucija, potom gdje su u bezbjednosni sektor primana lica bez adekvatne provjere ili relevantnog iskustva (npr. iz potpuno nepovezanih sektora) ali I problema kontinuiteta komisija i sumnji da određeni kadrovi ostaju povezani sa starim političkim strukturama, što izaziva sumnju u nezavisnost procesa.
Ovi primjeri, kako Vam je vjerovatno jasno, ilustruju sistemske slabosti koje mogu ozbiljno da ugroze kredibilitet bezbjednosnog sektora Crne Gore.