Obavještajni ciklus obuhvata aktivnosti planiranja i organizacije prikupljanja podataka, njihovu obradu, analizu i izvještavanje, tj sačinjavanje finalnog izvještaja, tzv. obavještajnog proizvoda.
U prvoj fazi obavještajnog ciklusa službi, tj. agenciji, dostavlja se zvaničan zahtjev od strane organa, po nalogu Suda, u kojem se jasno definišu potrebe, specifični zahtjevi i interesi za određenim saznanjima. Iako se, tradicionalno, u prvu fazu obavještajnog ciklusa podrazumijeva upućivanje zahtjeva obavještajnoj službi, po mišljenju profesora bezbjednosti na Univerzitetima u SAD i Velikoj Britaniji, Pitera Gil-a i Marka Phytiana-a, ta postavka je odavno prevaziđena.
Planiranje podrazumijeva upravljanje procesom kreiranja obavještajnih proizvoda. Sirovi podaci se, naime, prikupljaju iz javnih izvora (engl. open-source intelligence, OSINT metoda), posredstvom ljudskih izvora (engl. human intelligence, HUMINT metoda), mjerama prisluškivanja i praćenja različitih komunikacionih, radarskih, satelitskih i drugih elektronskih uređaja, tj. signala (engl. signals intelligence, SIGINT metoda), zatim njihovih podkategorija gdje su izvori podataka razni izvori elektromagnetnih signala komunikacijske prirode (engl. communications intelligence, COMINT metoda) ili nekomunikacijske prirode (engl. electronic intelligence, ELINT metoda).
Izvori, nadalje, mogu biti i obrade drugih obilježja objekata (engl. measurement and signatures intelligence, MASINT metoda) i slikovnih informacija (engl. imagery intelligence, IMINT metoda).
Profesor obaveštajnih i međunarodnih poslova na Kraljevom Koledžu u Londonu, Michael Goodman ističe kako će, u ovome području, ljudski izvor na terenu uvijek biti jednako važan (možda čak i važniji) taman koliko i najsofisticiranija tehnološka dostignuća. Ipak, u praksi se prikupljanje i analiza često rade istovremeno (Strachan-Morris, 2014). To se, najčešće, radi zbog uštede u vremenu, ili kad su hitni postupci u pitanju i kada je od velike važnosti, u realnom vremenu, imati gotov obavještajni proizvod.
U obradi podataka važnu ulogu igra informatička tehnologija, pri čemu valja istaći značaj skladištenja podataka (engl. data warehouse), njihovu standardizaciju, ali i rudarenje podataka (engl. data mining) i online analitičko obrađivanje (OLAP metode).
Obavještajna analiza uključuje procese koji pomažu u pouzdanom i sigurnom ispunjavanju obavještajnih zadataka. Sprovode se procjene i kontrole tačnosti, vremenski okvir, analiza potrebe i kompletnosti prikupljenih podataka; procjene pouzdanosti izvora, odnosno njegova pristupačnost prikupljenim podacima (neposredna ili posredna); kontrola i nadzor prikupljenih podataka i interpretativnih rezultata, te njihova usklađenost s potrebama postavljenih ciljeva; postavljanje hipoteza/scenarija ili pretpostavki i finalno zaključivanje, odnosno objektivan zaključak na osnovu svega pređašnjeg.
Izvještavanje podrazumijeva distribuciju obavještajnih proizvoda naručiocu, tj. nalogodavcu, koji na osnovu analize odlučuju o načinu postupanja. Povratna informacija služi za evaluaciju obavještajnog procesa, a važna je i njena motivaciona komponenta. Obavještajni proizvod trebao bi, uz ostali propratni sadržaj, sadržati procjenu vjerovatnoće određenih scenarija, ponuditi više solucija za odlučivanje i procjenu posljedica/ishoda potencijalnih odluka (analizu rizika).
Iako je obavještajni ciklus uvrežen pojam, u nekim se skorašnjim publikacijama postavlja pitanje: da li je to, zaista, ciklus je linearan proces. Tako profesor Phythian (2014), na koga se često pozivam u svojim istraživanjima, smatra da mu, u novije vrijeme, više odgovara izgled mreže. Neki autori ciklus zamjenjuju višesmjernom petljom, a profesor Richards Vennovim dijagramom, fokusirajući se na dva međupovezana dijela: kreatore politike i kreatore obavještajnih proizvoda.
Neki stručnjaci, pak, tvrde da je to matrica povezanih i nezavisnih faza, a Clauser i Weir (1976) da su kontekst sprovođenja i učinak analiza, u radu obavještajnih agencija, neizvjesniji od uvriježene naučne metodologije zbog, kako dodaju, izvana nametnutih i kratkih rokova koji zahtijevaju zaključke na temelju ograničenog fonda informacija, nemogućnosti kontrole varijabli, diskutabilnog kvaliteta informacija, naglaska na predikciji, fokusa na korisnosti za naručioca, tj. nalogodavca te mogućnosti obmane.
Piše: mr Mitar Radonjić