Više desetina pripadnika osoblja ambasada SAD-a i Kanade u Havani je, te 2016. godine, prijavilo zdravstvenim vlastima pojavu iznenadnih simptoma poput: vrtoglavice, mučnine, gubitak pamćenja, glavobolju, probleme sa sluhom…
Mnogi od njih tvrdili su da je, neposredno pred njihovo ispoljavanje, čulo ili osjetilo nesvakidašnje zujanje u ušima, vibraciju i nedefinisanu buku. Ova tvrdnja, zajedno sa pojavom simptoma, kao i činjenicom da se radi o službenicima dvije ambasade, bila je dovoljna da se kreira afera, kolokvijalno nazvana, ,,Havanski sindrom“.
Tako je započela najobimnija istraga američkih službi bezbjednosti u cilju razrješenja ove, do tad neviđene, pojave.
Slični simptomi prijavljivani u Bogoti, Hanoju, Srbiji…
Ukoliko, hronološki, sagledamo ovu situaciju, slični simptomi su se, 2017. godine, javili i kod visoko rangiranog službenika CIA, Marca Polymeropolousa. Naime, on je osjetio neko čudno stanje sopstvenog tijela dok je boravio u hotelskoj sobi u Moskvi. Opisujući, kasnije, simptome koje je doživio on je objasnio da je, takođe, nakon buđenja primijetio zujanje u ušima, vrtoglavicu i nagon za povraćanjem. Nakon istrage zdravstveni odsjek CIA-e potvrdio je da ovi simptomi, koje je njihov službenik prijavio, nisu oni karakteristični za ,,Havanski sindrom“. No, ipak, i pored dugog i iscrpnog liječenja, do 2019. njegove glavobolje nisu prestale… Stoga se ovaj agent i penzionisao, jer više nije mogao adekvatno obavljati svoj posao u službi, zbog neprestanih migrena koje je trpio.
Negdje u oktobru 2021. godine 5 slučajeva ovog ,,sindroma“, takođe, registrovano je u Bogoti, a prethodno je posjeta potpredsjednice SAD-a, Kamale Haris, pomjerena zbog slučajeva koji su identifikovani u Hanoju. Posjeta je, međutim, ipak kasnije realizovana, a ono što je, posebno, bilo simptomatično u cijeloj ovoj priči jeste da potencijalno zaraženi službenici iz Havane nisu imali identifikovane kontakte sa svojim kolegama u Bogoti, niti u Hanoju.
U septembru iste godine CIA je evakuisala nekoliko službenika ambasade u Srbiji, dok je šef CIA u Beču smijenjen zbog ,,neodgovarajućeg odgovora prema pojavi Havana sindroma“ kod, aproksimativno, 20 službenika i obavještajaca. Iste godine, identifikovani su slučajevi i u Njemačkoj i Vijetnamu.
Dakle, retrospektivno posmatrano, prvi slučajevi su se pojavili kod službenika ambasade SAD i Kanade u Havani da bi se, nakon toga, isti ovi simptomi pojavljivali i kod službenika u Bogoti, potom u Hanoju, a zatim u Srbiji i Beču, kao i u Njemačkoj i Vijetnamu što, zaista, jeste nesvakidašnje, gledajući geografski, dok sa političke strane jeste vrlo simptomatično, imajući u vidu različite političke stepene razvijenosti tehnike u državama u kojima su simptomi identifikovani.
Dostupni izvještaji nepodudarni
O ovim slučajevima postoje javno dostupni izvještaji relevantnih institucija koji su, da se razunmijemo, izuzetno oprečni, ali se svi, ipak, slažu u jednom – nazvali su pojavu simptoma skraćenicom ,,AHI“ – Abnormal healthy incident.
Šef CIA Wiliam Burns je, povodom ovih slučajeva, izjavio da ,,postoji vrlo velika mogućnost da je Havana sindrom namjerno izazvan“. Zaista – u CIA stilu, jer rekavši to, zapravo, nije ništa rekao, pogotovo u svijetlu činjenice da su se simptomi pojavili u različitim mjestima, u različito vrijeme i kod osoba koje, kako se misli, nisu imale međusobnog kontakta, niti sličnosti osim jedne – svi su američki službenici.
Istražujući, malo detaljnije, ovu temu moram podsjetiti i da je, negdje početkom 2018. godine, u Kini, u konzulatu SAD u Guangzou, takođe prijavljena pojava ovih simptoma. Nakon istrage, koju je sprovela Beatrice Golomb, u izvještaju iz oktobra te iste godine stoji da je uzrok simptomima izloženost mikrotalasima.
,,Harvard Gazette”, list istoimenog Univerziteta u Masačusetsu, u člancima u kojima se bavio ovom temom navodi da se, još uvijek, nije identifikovao izvor samog sindroma, ali da postoje naznake da je izvor/uzrok izloženost visoko frekventnom intenzitetu mikrotalasa. Prilikom iznošenja ovih tvrdnji autori tekstova se pozivaju na postojanje tog načina eliminacije protivnika,u Rusiji, još od vremena Staljina.
Zaključak svih američkih obavještajnih i bezbjednosnih agencija isti
Od 2016. do danas čak 7 američkih obavještajnih i bezbjednosnih agencija je radilo na istrazi o ,,Havanskom sindromu“, da bi sve došle do istog zaključka – neidentifikovan je zvaničan uzrok, ali se navode mogući uzroci, počevši od izloženosti raznim radiotalasima, preko nedijagnostifikovanih bolesti, pa sve do faktora okoline. Dvojica obavještajaca, koji su radili na istrazi, došli su do saznanja da nije jasno identifikovan obrazac, niti zajednički niz uslova, za objašnjenje predmetne pojave. Išlo se čak i do toga da su analitičari posebno bili fokusirani na osmišljavanje novih analitičkih metoda, kako bi uspjeli povezati sve ove, ili makar većinu, slučajeva – ali bezuspješno.
Uzevši u obzir sve navedeno hajde da, u skladu sa javno dostupnim podacima, pokušamo doći do zaključka:
Dakle, u razgovoru za Washington Post dva obavještajca navode da nisu pronašli ,,nikakve dokaze, uključujući forenzičke informacije ili geolokacijske podatke, koji bi sugerisali da je protivnik koristio vid usmjerene energije kao što su radio talasi ili ultrazvučni zraci“. Dakle, teorija o korištenju nekih radio ili ultrazvučnih talasa ,,pada u vodu“ iz više razloga. Prvo – nisu pronađeni dokazi, drugo – da bi se radio ili ultrazvučni talasi koristili potreban je izvor talasa. Dakle, neki aparat kojim neko mora upravljati. To bi, u daljem, podrazumijevalo da je neko fizički rukovodio aparatom, koji plasira predmetne talase, na više lokacija u blizini američkih službenika po svijetu, tj. u različitim vremenskim intervalima. Moguće jeste, ali nije baš realno, pogotovo imajući u vidu činjenicu da su objekti u kojima borave američki službenici pod vrlo jakom zaštitom.
Istraživanja nisu fokusirana na moguću pojavu simptoma kod ostalih građana
Svaki izvještaj koji je rađen jeste se fokusirao na sumnju na zloupotrebu radio ili ultrazvučnih talasa, posebno imajući u vidu činjenicu da su svi ispitanici naveli da su, prije pojave simptoma, čuli zujanje, osjetili toplinu ili pulsiranje, ali, na kraju, ispostavilo se da ne postoji ni jedan relevantan dokaz. Odnosno, uvijek se kretalo od pretpostavke na način što bi se uzeli u obzir simptomi, izjave službenika, a zatim se sve prikupljeno upoređivalo sa informacijama o postojanju agensa, ili drugih vidova usmjerenosti ka licu, u cilju izazivanja određenog stanja.
Ipak, ako navedemo sve ove simptome i ono što prethodi njimaa, sve to, kumulativno, podsjeća na faktore okoline, sezonske bolesti i na razna neselektivna djelovanja, jer ne može se odbaciti ta mogućnost zbog toga što se, relativno slični, simptomi mogu povezati sa postojećim faktorima, ali jedino što jeste simptomatično je da su se simptomi javljali kod američkih službenika, ali nikome nije palo na pamet da su se možda slični simptomi javljali i kod ,,običnih“ građana, ili, pak, CIA i ostale službe nisu imale u fokusu tu mogućnost.
Svakako, bilo bi korisno doći do zvaničnog odgovora, a do tada nam ostaje da razmišljamo da li je zaista postojala zavjera protiv američkih službenika ili se, sasvim slučajna, pojava predstavila, a kasnije i razvila, kao rat ,,borba sa vetrenjačama“?
Piše: mr Mitar Radonjić