Drugi slučaj koji predstavljamo javnosti tiče se I.Đ. iz Kotora koji je za 500,00 eura kupio diplomu Mješovite tehničko mašinske škole iz Sarajeva za šta je osuđen 4 mjeseca zatvora, što se neće sprovesti ako ne učini novo krivično djelo naredne dvije godine i dužan je platiti 30,00 eura sudskih troškova i oduzeta mu je diploma kao sredstvo izvršenja krivičnog djela.
Okrivljeni Đ. B. je u svojoj odbrani u prethodnom postupku naveo da mu je negdje otprilike 2015. godine, očev prijatelj iz Sarajeva, po imenu I. B., koji je inače vlasnik nekog restorana, predložio da upiše Srednju tehničku mašinsku školu u Sarajevu. B. je to uradio nakon što mu je zajedno sa svojim ocem saopštio da je završio samo dva razreda srednje škole u Budvi. Nakon što je prihvatio navedeni predlog, poslije izvjesnog vremena je otišao u Sarajevo i zajedno sa B. je posjetio pomenutu srednju školu, gdje je predao ličnu kartu, na osnovu koje su oni upisali njegove podatke. Sjeća se da je sigurno jedno pet-šest puta išao u tu školu kako bi polagao određene predmete, što je trajalo ukupno pola godine, za koje vrijeme je završio treći i četvrti razred iste, pri čemu je bio vanredni učenik. Nije se mogao tačno sjetiti svih predmeta koje je polagao, ali sigurno zna da nije polagao sve predmete, već samo matematiku, srpski i engleski jezik, te glavni mašinski predmet. Inače, navedena škola se nalazi u Sarajevu, ali ne zna tačno u kojem mjestu. Njegovo zanimanje nakon dobijene diplome je mašinski tehničar, a ista mu je bila zaista neophodna kako bi se negdje zaposlio. Pojasnio je da nije pisao nikakav maturski rad, ali mu nije bilo sumnjivo kada je u diplomi vidio da je za izradu maturskog rada dobio ocjenu 4. Zna da se nakon završenog razreda u srednjoj školi dobija svjedočanstvo, koje u predmetnoj školu u Sarajevu nije dobio, ali mu ni to nije bilo ništa čudno. Njegov otac i on su I. B. dali 500,00 eura za diplomu, a upravo on im je i saopštio koliko ta diploma košta, pri čemu je svjestan da podaci koji su u njoj navedeni nisu istiniti. Primjerak diplome koji je ovjeren predao je Ministarstvu prosvjete, uz zahtjev za priznavanje inostrane obrazovne isprave, a to je jedini primjerak diplome koji je imao i takvog ga je dobio od B.. Na glavnom pretresu je, priznajući izvršenje krivičnog djela stavljenog mu na teret, dodao da je predmetno djelo priznao i prilikom saslušanja kod tužioca, s tim što pojašnjava da je znao da nije završio školu i da sporna diploma nije prava. Naime, prijateljima iz Podgorice se požalio da mu je bila potrebna diploma za posao, obzirom da je morao početi da radi, na šta su mu oni saopštili da mu to mogu završiti, te da imaju čovjeka koji može upisati da je završio školu. Misli da je za tu uslugu pomenutim prijateljima dao 500,00 eura, koji su taj novac proslijedili za diplomu, pri čemu misli da je ista nabavljena od I. B.. Nikada nije išao u Sarajevo, niti u pomenutu školu, kao što nije polagao nikakve ispite. Žao mu je što je to napravio, ali mu je u tom trenutku bio potreban posao, tako da je postupio ne razmišljajući. Nakon ukazanih razlika u kazivanju u prethodnom postupku i na glavnom pretresu, okrivljeni je pojasnio da je tačno da je kod tužioca naveo da je putovao u Sarajevo i polagao ispite, ali je istina ono što je rekao na glavnom pretresu. Osim toga, i kod tužioca je priznao da je za predmetnu diplomu njegov otac dao novac i na taj način priznao da je izvršio djelo. Pridružio se završnoj riječi svog branioca, ukazujući da se prvi put susrijeće sa sudom, te da se mnogo kaje, jer je pošten čovjek i pošteno živi.
Branilac okrivljenog Đ. B., advokat M. D. je u završnoj riječi naveo da je njegov branjenik u potpunosti priznao izvršenje krivičnog djela, zbog čega mu ostaje malo prostora za odbranu. Ukazao je na olakšavajuće okolnosti, a koje se tiču ličnosti branjenika, odnosno da je riječ o mladoj osobi koja do sada nije imala sukob sa zakonom, lošeg imovnog stanja, kao i da se okrivljeni ženi prve naredne subote, pa iako to nije olakšavajuća okolnost, smatra da sud trebao imati u vidu.
U dokaznom postupku sud je po saglasnom predlogu stranaka pročitao iskaz svjedoka I. B. dat na zapisniku o saslušanju svjedoka pred Kantonalnim tužilaštvom HNK-a u Mostaru od 20. 12. 2017. godine, pročitao zahtjev za priznavanje inostrane obrazovne isprave od 30. 05. 2016. godine zaveden kod Ministarstva prosvjete pod djelovodnim brojem Up-I br. 626-659/2016-1, pročitao dopis Ministarstva prosvjete Up-I 626-659/2016-1 od 30. 05. 2016. godine, dopis JU „Srednja mašinsko-tehnička škola Sarajevo“ br. 01-3-838 od 08. 06. 2016. godine, izvršio uvid u ovjerenu kopiju diplome o završenoj srednjoj školi, navodno izdatu dana 29. 01. 2016. godine od strane JU „Mješovito tehničko mašinska škola“ u Sarajevu – Bosna i Hercegovina za školsku 2015/2016 godinu pod djelovodnim brojem 2-42-318, te pročitao Uvjerenje iz kaznene evidencije na ime okrivljenog Đ. B. od 21. 02. 2018. godine.
Svjedok I. B. je u svom iskazu u prethodnom postupku naveo da je ljeta 2015. godine, zajedno sa sada pokojnim M. M., bivšim policajcem bio u Trebinju, u društvu u kojem se nalazio i izvjesni V.. Dok su sjedjeli i pili, V. se obratio M., govoreći mu da bi mu trebalo srediti neku školu za jednog čovjeka u Crnoj Gori, tačnije u Podgorici. M. mu je tada odgovorio da mu on može srediti diplomu, jer ima tetku koja radi u jednoj srednjoj školi u Sarajevu. V. je tada zvao čovjeka iz Crne Gore, rekao mu da je stupio u vezu sa čovjekom koji može da mu sredi diplomu, dao mu M. broj telefona i to je bilo to. Kasnije je čuo od M. da je komunicirao sa tim čovjekom iz Crne Gore i da mu je sredio diplomu, te da mu je on rekao da dođe u Podgoricu i istu donese, za šta će mu platiti gorivo i počastiti ga ručkom. Poslije izvjesnog vremena, M. i on otišli su u Podgoricu i našli se sa izvjesnim čovjekom, koji se predstavio kao otac momka kome je trebala diploma sa završenom srednjom stručnom spremom. Čovjek koji je njega i M. počastio ručkom je dao M. pare za gorivo i pare za sređenu školu, a ovaj je njemu dao papire, pretpostavlja diplomu o završenoj srednjoj školi. Dodao je da ga je, nakon što je M. čovjeku s kojim su sjedjeli u Podgorici predao diplomu, putem telefona nazvao izvjesni N. i saopštio mu da diploma koju mu je M. dao nije original, na što mu je odgovorio da je najbolje da razgovara sa M. u vezi toga što su učinili.
Iz zahtjeva za priznanje inostrane obrazovne isprave od 30. 05. 2016. godine zavedenog kod Ministarstva prosvjete Crne Gore pod djelovodnim brojem Up-I br. 626-659/2016-1 sud je utvrdio da je Đ. B. dana 30. 05. 2016. godine Ministarstvu prosvjete podnio zahtjev za priznavanje inostrane obrazovne isprave i to diplome JU „Mješovite tehničko mašinske škole“, izdatu 29. 01. 2016. godine u BiH – Sarajevo, radi zapošljavanja.
Iz dopisa Ministarstva prosvjete Crne Gore Up-I 626-659/2016-1 od 30. 05. 2016. godine, proizilazi da se to ministarstvo obratilo JU „Mješovitoj tehničko mašinskoj školi“ u Sarajevu – BiH, da u okviru svojih nadležnosti izvrše provjeru diplome podnešene od strane Đ. B., na šta je dopisom JU „Srednja mašinsko-tehnička škola Sarajevo“ br. 01-3-838 od 08. 06. 2016. godine, direktor te ustanove obavjestio Ministarstvo prosvjete Crne Gore da uvidom u Matične knjige škole i registar matične knjige, nema podataka da je Đ. (N.) B. izdata diploma o završenoj srednjoj školi, te tvrde da direktor škole O. M. priloženu diplomu nije potpisao, pri čemu su i naziv škole, predmeti, kao i imena ispitivača na maturskom ispitu nepoznata.
Iz ovjerene kopije diplome o završenoj srednjoj školi, navodno izdate dana 29. 01. 2016. godine od strane JU „Mješovito tehničko mašinska škola“ u Sarajevu – Bosna i Hercegovina za školsku 2015/2016 godinu pod djelovodnim brojem 2-42-318, proizilazi da je navedena kopija ovjerena pečatom Glavnog grada Podgorica – Sekretarijata za lokalnu samoupravu, pod brojem Ov. br. 15132/2016 od 29. 05. 2016. godine i istim je potvrđeno da je taj prepis istovjetan sa njegovim izvornikom.
Ni u ovom slučaju nije poznato da li je Tužilaštvo preduzimalo mjere I radnje iz svoje nadležnosti prema licima koja su pomogla da kupi diploma.
Može li 4 mjeseca uslovno I 30,00 eura sudskih troškova biti dovoljna garancija da se kupovina diplome ne ponovi?
Autor: Mitar Radonjić