Portal INTERNO nastavlja sa serijalom tekstova o istrazi koja je po, kako je istraga pokazala, lažnoj prijavi protiv tadašnjeg direktora Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori dr Mitra Radonjića.
U jučerašnjem tekstu smo objavili službenu zabilješku nadležnog Centra za socijalni rad iz koje se nedvosmisleno utvrđuje da je osoba koja je lažno optužila dr Mitra Radonjića nadležnima na samom početku cijele afere, pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, izjavila da je slagala i to obrazložila. Postavlja se logično pitanje – zašto se ta službena zabilješka nije našla kod nadležnog tužioca iako je, po prirodi stvari, morala biti poslata odmah?
Afera ,,NASILNIK“ – ko je sakrio službenu zabilješku sa početka istrage?
Tadašnje Sklonište za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori na čijem se čelu nalazio dr Mitar Radonjić je predstavljalo jedinu ustanovu socijalne i dječje zaštite tog tipa u Crnoj Gori i bilo je konstantno pod nadzorom, kako crnogorskih organa, tako i međunarodnih partnera jer je u njima Radonjić sa svojim timom brinuo o izuzetno važnim svjedocima krivičnih postupaka u oblasti trgovine ljudima.
Očigledno, nekome je odgovaralo da pokuša sakriti istinu i time naškoditi ne samo Radonjiću, već i Crnoj Gori kao državi jer su međunarodni partneri odmah po izbijanju afere ,,nasilnik“ uskratili podršku Crnoj Gori do okončanja postupka, ali o posljedicama koje je Crna Gora imala zbog ovakvog pokušaja diskreditacije Radonjića ćemo pisati u posebnom tekstu.
U današnjem članku objavljujemo potvrdu da je tadašnji direktor Skloništa za žrtve trgovine ljudima, Mitar Radonjić predao hard-disk sa video nadzora Skloništa za žrtve trgovine ljudima dana 06.07.2022. godine iako je pred tada postupajućim inspektorom insistirao da se video nadzor izuzme dana 24.06.2022., dakle skoro dvije nedelje prije nego što je Uprava policije zatražila video nadzor. Takođe, iako je zahtjevom policije traženo da Radonjić dostavi samo snimke sa određenih kamera on nije htio da ,,operiše“ po nadzornom sistemu već je policiji predao kompletan hard-disk sa svim kamerama Skloništa da bi policijski tehničari mogli pregledati sve kamere, kako unutrašnjosti tako i spoljašnjosti.
Iz ovog je apsolutno jasno da je neko odlučio da ne izuzme video nadzor kad je Radonjić to tražio već skoro dvije nedelje kasnije i uz to je i pokušano da, kolokvijalno rečeno, ,,navlačenje“ Radonjića da on izuzima video-nadzor, ali on to nije učinio već je predao policiji hard disk Skloništa.
Kako saznajemo od izvora iz obezbjeđenja Skloništa za žrtve trgovine ljudima, oni su imali najmoderniju sofisticiranu sigurnosnu i bezbjednosnu opremu pa je video nadzor mogao biti izuzet ne samo za predmetni period već za cio period od samog otvaranja Skloništa, ali to niko osim direktora Skloništa i njegovog obezbjeđenja nije znao, pa je očito postojala nada da ne postoji snimak tog perioda.
Kuriozitet koji se javlja kada je video-nadzor Skloništa za žrtve trgovine ljudima u pitanju i cijele, kako se ispostavilo tokom istrage, lažne afere ,,nasilnik“ je činjenica da je Upravi policije Odeljenja bezbjednosti Danilovgrad trebalo punih godinu i po dana da pogledaju video-nadzor sa Skloništa za žrtve trgovine ljudima i da predmetnu informaciju dostave nadležnom tužiocu.
Postavlja se logično pitanje: Neko je optužio direktora najvažnije ustanove socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori za nasilje, postoji video-nadzor i Uprava policije Crne Gore nije sposobna da, narodski rečeno, ,,ubode play“ i pogleda šta se zaista dogodilo već je dozvoljeno da se vodi medijska hajka protiv države Crne Gore i da kao država budemo diskreditovani jer smo dozvolili da sumnja na nasilje postoji toliko dugo vremena. Kako je to moguće?
Pa, očigledno jeste moguće kad predmet prvo bude oduzet postupajućem inspektoru, a zatim neko, očigledno odluči da punih godinu ipo dana ,,drži u fioci“ ključni dokaz i razrješenje cijele stvari.
Jasno je bilo od početka afere ,,nasilnik“ a i Radonjić je i prije nego što se ta afera dogodila više puta javno i putem medija upozoravao da se priprema lažna afera koja će dovesti do ogromnih posljedica za oblast socijalne i dječje zaštite ali očigledno nije bilo nikoga da to čuje.
Na samom kraju, zaključak pregleda video nadzora za ukupno trajanje boravka osobe koja je, kako je istraga pokazala, lažno prijavila nasilje je stala u, slovom i brojem, ČETIRI – 4 riječi – NIJE BILO INTERESANTNIH ZAPAŽANA!!!
Dakle, godinu ipo dana su mediji govorili o nasilju u Skloništu, Radonjića satanizovali, Sklonište je zatvoreno nakon Radonjićeve ostavke jer jednostavno nije bilo sposobnog kadra da vodi takvu ustanovu u Crnoj Gori, država je nazadovala u svim izvještajima međunarodnih partnera i sve to je stalo u četiri riječi – NIJE BILO INTERESANTNIH ZAPAŽANJA!!!
Ono što možemo primijetiti kada je ovaj video nadzor u pitanju jeste sledeće – tek nakon promjene rukovodnog kadra u Upravi policije Crne Gore Odeljenju bezbjednosti Danilovgrad, video-nadzor sa Skloništa za žrtve trgovine ljudima je pregledan i dostavljen tužiocu.
Ostavićemo javnosti da donese zaključak o tome kako je moguće da godinu ipo dana ,,u fioci“ Uprave policije Crne Gore Odeljenju bezbjednosti Danilovgrad ,,leži“ ključni dokaz koji razrješava tako važan predmet!!!
U prilogu je kompletan izvještaj sa video-nadzora Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori i potvrda sa zavodnim pečatom Uprave policije koji potvrđuje dan kad je policija mogla da riješi cio slučaj, ali iz njima znanog razloga nije već su dozvolili da država Crna Gora ostane bez sistema zaštite žrtava trgovine ljudima i da izgubi kredibilitet kod međunarodnih partnera.