Portal INTERNO nastavlja sa serijalom tekstova o, kako je istraga pokazala, lažnoj krivičnoj prijavi koja je rezultirala istragom protiv tadašnjeg direktora Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori – dr Mitra Radonjića na osnovu čega je kreirana medijska afera ,,nasilnik“.
U prvom tekstu smo objavili službenu zabilješku Centra za socijalni rad koja je nastala na samom početku montirane afere ,,nasilnik“ gdje je ključna osoba na osnovu čije izjave je i pokrenuta istraga pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavila da je slagala da je direktor Radonjić udario i objasnila od koga je bila instruisana da to učini. Ova izjava nije poslata tužiocu iako je morala biti.
Afera ,,NASILNIK“ – ko je sakrio službenu zabilješku sa početka istrage?
U drugom tekstu koji smo objavili obradili smo izvještaj sa video-nadzora Skloništa za žrtve trgovine ljudima čiji je direktor bio dr Mitar Radonjić.
U izvještaju o video nadzoru je jasno naznačeno da za kompletan period boravka u Skloništu direktor dr Mitar Radonjić nije imao nikakav fizički kontakt sa korisnicima, čime je sasvim jasno utvrđeno da su plasirane neistine putem medija i podnešena lažna krivična prijava.
Ono što je sporno kada je riječ o video nadzoru Skloništa za žrtve trgovine ljudima je činjenica da je od dana kada je direktor Skloništa dr Mitar Radonjić predao hard disk Upravi policije, njima trebalo punih godinu i po dana da pogledaju nadzor i dostave izvještaj nadležnom tužiocu. Postavlja se logično pitanje – najvažniji predmet u tom trenutku, u kojem je osumnjičen direktor najvažnije ustanove socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori, leži u fioci Uprave policije u Danilovgradu godinu i po dana. Zašto, kad se zna da su ovakvi predmeti hitni za postupanje?
Afera ,,NASILNIK“ – zašto je video nadzor bio u ,,fioci“ skoro dvije godine?
U današnjem članku objavljujemo izjavu oštećene koju je dala pred nadležnim tužiocem iz posebne prostorije gdje je bila odvojena od tužioca i ostalih aktera, te je putem video veze dala izjavu.
Ova oštećena u svojoj izjavi više puta navodi da je morala da laže da je Mitar udario, da se nadala u nekog inspektora, da je Mitar dobar i da je uvijek bio tu za korisnike, da im je pomagao, savjetovao da budu bolji ljudi i slično.
Na posebna pitanja tužioca ovaj svjedok je jasno kazao da je ni direktor Skloništa dr Mitar Radonjić, ni bilo ko drugi, nikad nisu udarili, pa čak ni viknuli niti povisili ton.
Takođe, govoreći o uslovima života u Skloništu jasno je navela da su imali sve uslove, sportske aktivnosti, išli na ljetovanje i zimovanje, pa su ih čak zaposleni Skloništa vodili na sladoled.
Tužilac je detaljno provjerio i da li je neko iz Radonjićevog okruženja uticao na svjedoka ili porodicu, ali se ispostavilo da nije.
Na samom kraju svog svjedočenja, ovaj svjedok ukazuje na nekog inspektora koji je autom došao po nju i u vozilu je ubjeđivao da optuži dr Mitra Radonjića.
To nije prvi put da svjedok ukazuje na nekog inspektora, već je to kazala pred Centrom za socijalni rad, a kasnije i pred tužilaštvom, ali očigledno nekome nije u interesu da se sazna o kome se radi.
Portal INTERNO će u narednom tekstu objaviti o kome se radi jer je interes javnosti da zna.
Dakle, video nadzor Skloništa pokazuje da Radonjić za vrijeme boravka korisnika u Skloništu nije imao fizički kontakt sa njima, dok ključni svjedok navodi da Radonjić nikad nikoga nije udario i nedvosmisleno tvrdi da je neko uticao kako bi lažno optužila Radonjića.
Zvuči kao scenario za neki triler, ali nije. Ovo je zbilja i očigledna igra službenika bezbjednosti koji su protiv Radonjića vodili poseban vid operacije povezan i sa medijskom podlogom, ali o tome će više biti riječi u narednim tekstovima.
U prilogu današnjeg teksta objavljujemo prepis svjedočenja ključnog svjedoka u aferi ,,nasilnik“, koja je pune dvije godine punila medijske stupce u Crnoj Gori i zbog koje je Crna Gora nazadovala u oblasti ljudskih prava i izgubila sistem zaštite žrtava trgovine ljudima.