Vodeći se preporukama iz prethodne procjene tzv. SOCTA MNE 2017, Vijeće za nacionalnu bezbjednost je utvrdilo listu nacionalnih prioriteta koja obuhvata oblasti krijumčaranja i distribucije narkotika, teških krivičnih djela protiv života i tijela, krijumčarenja vatrenog oružja, ilegalnih migracija i trgovine ljudima, krijumčarenja akciznih roba – duvana i duvanskih proizvoda, pranje novca, terorizma i vjerskog ekstemizma, sajber kriminala.
Ove oblasti su determinisano tretirane u dokumentu pod nazivom SOCTA: Procjena opasnosti od teškog I organizovanog kriminala u Crnoj Gori a u narednom periodu portal Interno će građanima dati na uvid javno dostupne djelove ovog dokumenta kako bi se bliže upoznali sa kakavim se bezbjednosnim izazovima crnogorske službe bezbjednosti svakodnevno suočavaju.
U prethodnim člancima smo tretirali oblasti pod nazivom ,,Krijumčarenje I distribucija narkotika u Crnoj Gori’’, ,Krijumčarenje oružja’’, ,,Organizoane kriminalne grupe’’ a sada donosimo detalje koji se tiču ilegalnih migracija.
Region Balkana je tranzitno područje preko kojeg se migranti kreću prema zemljama Evropske unije kao krajnjoj destinaciji. Zadržavanje migranata je najčešće kratko i zavisi od mjera koje sprovode države ovog regiona. Migranti dominantno koriste rutu Turska – Grčka – Sjeverna Makedonija, odakle preko Srbije nastavljaju putovanje u više pravaca: prema Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Rumuniji i Mađarskoj. Osim ove zastupljena je i ruta preko Bugarske kao i južni krak koji prelazi preko teritorije Crne Gore.
Stanje u zemljama regiona, tokom izvještajnog perioda, naročito je bilo alarmantno u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje je migrantska kriza postala humanitarno i političko pitanje koje još uvijek traje i prijeti da eskalira. Političke odluke pojedinih zemalja regiona, ukidanje vize državljanima Irana i Kube, uticalo je na povećanje broja migranata iz ovih zemlja na Balkanskoj ruti. Najveći broj migranata tokom perioda 2017 – 2021.godina zadržavao se u kampovima u Bosni i Hercegovini i prihvatnim centrima u Srbiji. Ovo je uticalo da se u ovim zemljama snažnije razvije otpor lokalnog stanovništva prema migrantima koji su često bili akteri incidenata, praćenih ispoljavanjem različitih oblika nasilja, kao i krivičnih djela iz oblasti imovinskih delikata.
Pandemija virusa COVID – 19 donijela je promjene u modusu operandi, rastu cijena usluga koje migrantima pružaju krijumčari, ali i uspostavljanju novih ruta. U periodu trajanja rigoroznih mjera za suzbijanje pandemije, registrovane su i promjene modusa operandi u dijelu kretanja migranata. Došlo je do promjene ruta unutar zemalja tranzita, jer su se migranti, kako ne bi bili otkriveni i poslati u karantin, počeli kretati putevima daleko od naseljenih mjesta, koje do tada nijesu koristili. Pored tradicionalnih načina krijumčarenja (nedozvoljeni prelasci van graničnih prelaza), tokom 2020/2021.godine registrovani se slučajevi u kojima su migranti transportovani sakriveni u teretnim vozilima (cistijernama, kamionima za prevoz hrane, kao i terenskim vozilima).
Za Crnu Goru je karakteristično kontinuirano povećanje broja migranata koji tranzitiraju preko teritorije naše zemlje, počev od 2017.godine, dok su se ukupan broj, starosna i nacionalna struktura migranata koji su tranzitirali južnim krakom Balkanske rute preko Crne Gore, u kontinuitetu mijenjali tokom izvještajnog perioda.
Međunarodne krijumčarske grupe su početkom 2017.godine testirale rutu preko naše zemlje, nakon čega su počele sa organizacijom kretanja većih migrantskih grupa. Migranti nadležnim državnim institucijama, uglavnom daju lažne podatke o porijeklu, nacionalnosti, lažne lične podatke, lažne podatke za rutu kojom su doputovali u Crnu Goru, krajnjoj destinaciji putovanja i osobama koje su im organizovale putovanje. Broj ilegalnih migranata i tražioca azila u Crnoj Gori, tokom 2018.godine bio je značajno veći u poređenju sa 2017.godinom. Ovakav trend bio je rezultat više faktora, prije svega dešavanja u zemljama porijekla (Sirija, Avganistan, Pakistan, afričke zemlje), odnosima Turska – EU i Turska – Grčka, političkim dešavanjima u Italiji i Njemačkoj, te čvršćoj kontroli granice na ruti koja je vodila preko Makedonije, Srbije i Mađarske. Tokom perioda 2017 – 2018. godina, većina migranata dolazila je iz Alžira i Maroka, od čega su značajan broj činili povratnici koji su ranijih godina boravili u zemljama EU odakle su iz različitih razloga deportovani. Migranti iz ovih zemalja su preko Turske ponovo pokušavali Balkanskom rutom otputovati u zemlje EU. Ova kategorija migranata predstavlja bezbjednosni izazov za zemlje tranzita i krajnjih destinacija, pošto se u velikom broju slučajeva radilo o izvršiocima različitih krivičnih djela.
Dešavanja u Španiji i Italiji i odluke tamošnjih vlada da smanje priliv migranata mediteranskim rutama, doveo je do intenzivnijeg korišćenja kopnene „balkanske” rute koja je tokom 2019.godine bila dominantna kada je u pitanju migrantski priliv u Evropu. Crna Gora se, tokom 2019.godine suočila sa pojačanim prilivom migranata i bila je dio južnog kraka „balkanske” rute kojim je tranzitiralo oko 30% migranata od ukupnog broja koji su se „balkanskom” rutom kretali u pravcu EU, gdje je većina migranata dolazila iz Maroka, Alžira i Sirije.
Trend jačanja „Balkanske” rute, početkom 2020.godine je uslijed pandemije, bio privremeno zaustavljen, da bi se nastavio u drugoj polovini 2020 i tokom 2021. godine, kada su migranti iz Maroka i Avganistana bili dominantni u ukupnoj strukturi migranata. Od početka 2021.godine državljani Avganistana postali su dominantni u migrantskoj strukturi. Njihov broj je konstantno rastao posljednjih mjeseci i isti čine oko 70% od ukupnog broja migranata koji su detektovani u Crnoj Gori tokom 2021.godine. Većinom se radi o muškarcima starosti između 18 – 35 godina, dok u ljetnjem periodu raste broj žena i djece.
Kada se radi o južnom kraku „balkanske” rute, migranti uglavnom ilegalno prelaze iz Grčke u Albaniju – lokacija Đirokastro, odakle se nastavljaju kretanje prema granici sa Crnom Gorom – oblast Hani Hotit/ Granični prelaz Božaj i dalje preko ilegalnih pješačkih staza prelaze na našu teritoriju. U manjem procentu migranti na teritorji Crne Gore ulaze preko lokaliteta u blizini Graničnog prelaza „Sukobin” kod Ulcinja. Kao tačke izlaska iz Crne Gore najčešće se koristi lokalitet u opštini Pljevlja i Nikšić koji se nalaze na putnim pravcima prema Bosni i Hercegovini, dok su sporadična kretanja migranata registrovana na teritoriji koja se nalazi u blizini granice sa Republikom Srbijom (u oba pravca).
Period zadržavanja migranata u Crnoj Gori, tokom izvještajnog perioda bio je izuzetno kratak I ubrzo nakon dobijanja nekog oblika međunarodne zaštite, migranti su napuštali objekte namijenjene za njihov smještaj i nastavljali kretanje uglavnom prema Bosni i Hercegovini, a povremeno i prema Srbiji i Hrvatskoj. Kada su u pitanju krijumčarske mreže koje djeluju u Crnoj Gori, uglavnom se radi o organizacijama iz Pakistana, Iraka, Bangladeša, Avganistana i Turske, koji su djelovi organizacija koje djeluju u Grčkoj, Makedoniji, Turskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Srbiji i dr.
Pripadnici ovih grupa uglavnom su prisutni u kampovima koji se nalaze na teritoriji Srbije, Grčke, Turske dok jedan manji broj boravi u Crnoj Gori. U pojedinim slučajevima, krijumčarske grupe koriste usluge prevodilaca stranih jezika, te osoba koje poznaju pravni sistem zemalja u kojima se migranti kreću.
Kriminalne mreže djeluju na više nivoa počev od međunarodnih OKG preko lokalnih kriminalnih grupa do pojedinaca koji pružaju logistiku ovim organizacijama. Tokom perioda 2017 – 2021. godina, organizovane kriminalne grupe iz Crne Gore nijesu učestvovale u krijumčarenju migranata, već je ova aktivnost sprovođena od strane lokalnih krijumčarskih grupacija i pojedinaca koji djeluju na granicama sa susjednim državama i koje pružaju logistiku međunarodnim krijumčarskim mrežama u migrantskim operacijama. Riječ je o grupacijama koje se uobičajeno sprovode aktivnosti krijumčarenja narkotika, oružja, akciznih roba, a po potrebi i krijumčarenje ljudi i organizovanje ilegalnog prelaska državne granice. Njihovo jezgro čine lica koja žive u pograničnim mjestima sa jakim rodbinskim i prijateljskim vezama u susjednim državama.
Kriminalne grupacije koje kontrolišu ilegalni promet roba na granicama između država, imaju svojevrsni monopol na pojedinim područjima tako da je bez njihovog učešća u međunarodnim krijumčarskim mrežama veoma teško organizovati krijumčarenje. Njihovo djelovanje karakteriše koruptivna sprega sa službenicima graničnih policija Crne Gore i susjednih država, što im omogućava bezbjedniji prelazak granice prilikom krijumčarenja različitih roba.
Tokom izvještajnog perioda a naročito nakon početka pandemije, međunarodne kriminalne organizacije pokušale su uspostaviti nekoliko novih migrantskih ruta preko teritorije Crne Gore. Pokušano je uspostavljanje morske rute prema Italiji, a tokom perioda 2020-2021.godina, osujećeno je nekoliko pokušaja da se migranti jahtama prevezu do obale Italije. Iza organizacije ovakvih pokušaja stajale su turske krijumčarske mreže uz podršku lokalnih saradnika. Uloga turskih krijumčarskih mreža je veoma izražena u Crnoj Gori i regionu, a baze ovih organizacija se nalaze u zemljama regiona: Srbiji, Bosni i Hercegovini, Albaniji, dok su u Crnoj Gori prisutne na području Podgorice, kao i više gradova na području Crnogorskog primorja. Najčešći modus operandi turskih krijumčarskih mreža je obezbjeđivanje tranzitnih viza za turske državljane koji legalno borave u Crnoj Gori.
Ovaj modus podrazumijeva osnivanje firmi u Crnoj Gori, u kojima se kao osnivači pojavljuju migranti iz Turske. Migranti nakon dolaska u Crnu Goru za koji im nijesu potrebne vize, sa potvrdom o registrovanoj firmi u Crnoj Gori, prijavljuju privremeno boravište. Sa ovim dokumentima (prijava boravišta i dokaz o vlasništvu firme) turski migranti apliciraju za tranzitne vize u ambasadama zemalja EU, nakon čega (ukoliko ih dobiju) putuju prema zemljama krajnjim destinacijama. Jedan od načina krijumčarenja je i korišćenje manjih brodova, morskom rutom iz Turske ili Crne Gore do Italije.
Ovaj modus podrazumijava angažovanje ukrajinskih skipera, koji nakon dolaska u Crnu Goru preuzimaju jedrilice (ranije obezbijeđene od strane kriminalnih grupacija) koje su usidrene na području Crnogorskog primorja i sa njima fiktivno isplovljavaju u pravcu Turske, odakle se sa migrantima upućuju u pravcu Italije. Takođe su detektovani slučajevi krijumčarenja migranata morskom rutom iz Crne Gore do Italije ili rjeđe Hrvatske. Nakon uspješno izvršenih krijumčarskih operacija, vraćaju se u Crnu Goru gdje ostavljaju brodove, gdje su usidreni i po nekoliko mjeseci do novog angažovanja. Osim kriminalnih grupa iz Turske u Crnoj Gori su aktivne i kriminalne grupe iz Bangladeša koje pored krijumčarenja migrantskom rutom iz Albanije, organizuju putovanja državljana Bangladeša i Pakistana korišćenjem avio prevoza iz zemalja Bliskog Istoka do Crne Gore, odakle dalje ilegalno tranzitiraju prema zemljama EU.
Sveukupno gledano, tokom posljednjih godina, međunarodne krijumčarske mreže postaju sve organizovanije i snažnije, kroz širenje saradničkih pozicija od zemalja porijekla pa do zemalja tranzita i krajnjih destinacija. Rast cijena krijumčarenja, otvaranje novih ruta i povećan broj migranata doveo je do povećanja profita koje donosi sprovođenje predmetnih aktivnosti, što je uticalo na snažnije interesovanje crnogorskih organizovanih kriminalnih grupa kojima su ovi poslovi sve privlačniji. Blaga kaznena politika jedan je od faktora koji može uticati na učešće u krijumčarenju. Uticaj pandemije virusa COVID – 19 predstavljaće važan faktor i u narednom periodu ali neće zaustaviti migratorna kretanja. Naročitu zabrinutost izaziva potencijalno naglo širenje virusa unutar legalnih i ilegalnih izbjegličkih kampova. Opasnost od infiltracije stranih boraca – pripadnika terorističkih mreža postoji i predstavlja stalni izvor prijetnji po bezbjednost zemalja pogođenih migrantskom krizom.
Izvor: SOCTA 2021
mr Mitar Radonjić