Prije četiri godine, u BBC arhivama je pronađen i ubrzo objavljen snimak u kojem jedan od najpoznatijih britanskih špijuna opisuje kako je radio kao dvostruki agent za Sovjete.
Na traci iz 1981. Harold Edrijan Rasel Filbi – poznatiji kao Kim Filbi – drži tajno predavanje pripadnicima Štazija, obaveštajne agencije Istočne Njemačke.
Bio je to – i ostao – jedini snimak bivšeg agenta britanske tajne službe MI6 kako govori o špijunskoj karijeri – od vrbovanja do bjekstva u Sovjetski Savez.
Tokom predavanja opisuje kako je napredovao u MI6 dok je odavao tajne sovjetskoj obavještajnoj službi KGB.
Za kraj je sačuvao savjet za istočnonjemačke agente.
„Dragi drugovi“
Ovim sada čuvenim riječima, izgovorenim besprekornim akcentom engleske više klase, jedan od najpoznatijih britanskih špijuna i njihov najveći izdajnik počinje predavanje odabranoj publici špijuna Istočne Njemačke.
Filbijevo jednosatno obraćanje agentima Štazija sačuvano je na video kaseti i prvi put je prikazano 2016. godine.
BBC je snimak „iskopao“ u zvaničnim arhivama Štazija u Berlinu.
Filbijevo obraćanje nije bilo namijenjeno široj publici, ali se jasno vidi spremnost bivšeg obavještajca MI6 da otvoreno govori o sopstvenom profesionalnom putu, potpuno drugačije od do tada uobičajenih iskustava.
Snimak je mutan i loše sinhronizovan, što pokazuje sva ograničenja tadašnje tehnologije
„Neprijateljski kamp“
Poslije uvodnog izlaganja vrhunskog istočnonjemačkog špijuna Markusa Volfa, koji je u toj mjeri bio neuhvatljiv za zapadne obavještajne agencije da su ga godinama zvali „čovjek bez lica“, Filbi je stao za govornicu.
„Moram vas upozoriti da ja nisam govornik“, kaže Filbi.
„Čitav život sam proveo trudeći se da izbjegnem publicitet bilo koje vrste“.
To je prilično tačno.
Prethodni video u kom se on pojavljuje je konferencija za štampu iz 1955, godine, održana u stanu njegove majke u Londonu.
Tada je vrlo malo govorio, samo je poricao da je komunista.
U ovom video snimku prvi put čujemo Filbija da se hvali kako je 30 godina proveo u, kako kaže, „neprijateljskom kampu“.
Sebe opisuje kao rođenog u „vladajućoj klasi Britanske imperije“ i objašnjava kako ga je komunizam privukao tokom školovanja na Kembridžu.
Detaljno opisuje kako ga je Sovjetska obavještajna agencija, kasnije poznata kao KGB, vrbovala pošto se vratio sa rada sa aktivistima u Austriji.
(U enciklopediji Britanika se navodi da je to bilo 1933. godine, kada je Filbi imao 21 godinu.)
Najveće iznenađenje je, kaže, bilo što je do vrbovanja došlo u trenutku kad nije imao ni posao, ni izglede da se negdje zaposli.
„Bio je to, u suštini, dugoročni projekat. Nisu očekivali rezultate odmah, niti su mogli da budu postignuti brzo“.
Njegov sovjetski agent za vezu saopštio mu je šta se od njega očekuje.
„Bilo mi je savršeno jasno da bi u očima Moskve najbolja meta bila Britanska obavještajna služba“.
Filbi do detalja opisuje kako je godinama gradio profesionalni put.
Počeo je kao novinar, izvještavao je za dnevnik Tajms o Španskom građanskom ratu, uspostavljao veze sa zvaničnicima i kad se rat završio, nagovijestio im da želi da radi za vladu.
Konačno je dobio posao na konkursu i počeo da radi u svetinji moderne britanske države – Tajnoj obavještajnoj službi SIS, poznatijoj kao MI6.
U jednom od najupečatljivijih citata, Filbi otkriva kako je bilo lako krasti tajne britanskim obavještajcima.
Kaže da se, jednostavno, sprijateljio sa kolegom iz arhiva, zaduženim za pohranjivanje dokumenata. Družili su se i dva do tri puta nedeljno bi išli zajedno na piće.
Tako mu je pošlo za rukom da dođe do dokumenata do kojih, radeći redovan posao, nikad ne bi mogao.
„Da je bilo valjane discipline u rukovođenju papirima u SIS-u, tako nešto bi bilo nemoguće. Ali discipline uopšte nije bilo“.
Filbi dalje objašnjava šta je radio sa svim tim dokumentima.
„Svako veče sam iz kancelarije izlazio noseći veliku akten tašnu punu izvještaja koje sam sam pisao, ali i hrpom dokumenata iz arhive.
„Često bih ih iste večeri davao mom sovjetskom agentu za vezu. Ujutro bih dobio dokumenta nazad, njihov sadržaj bi u međuvremenu slikali, a ja sam mogao rano ujutro da vratim papire na mjesto.
„Tako sam radio godinama“.
Vrlo „prljava“ priča
Filbi, sovjetski agent, ubrzo je imenovan na mjesto zamjenika šefa novoosnovanog odjeljenja MI6 – posvećenog borbi protiv sovjetske špijunaže.
Njegov nadređeni u KGB-u mu je dao nov zadatak, da dođe na čelo odeljenja tako što će ukloniti šefa, Feliksa Kaugila.
„Pitao sam `da li mi predlaže da ga ubijem ili nešto drugo?`“, priča Filbi.
Odgovor je bio da treba da se koristi birokratskim spletkama.
„I tako sam se bacio na zadatak da smijenim sopstvenog šefa. Ne bi trebalo da slušate ovo“, rekao je obavještajcima u publici, koji su prasnuli u smeh.
Uspio je.
„Bila je to vrlo prljava priča. Ali na kraju krajeva, naš posao podrazumijeva da s vremena na vrijeme uprljamo ruke, ali mi to radimo zbog cilja koji ni na koji način nije prljav“, objasnio je.
„Moram da priznam da je to bila najprljavija intriga usmjerena na čovjeka koji mi je bio drag i kom sam se divio, ali dobio sam takva uputstva i nisam mogao da učinim ništa da ih promijenim.“
Jedan događaj se obično navodi kao ilustracija ljudskih gubitaka zbog Filbijeve izdaje.
Kada je postavljen u Vašington kao veza MI6-a sa američkim obavještajnim agencijama CIA i FBI, odao je tajnu operaciju da se hiljade Albanaca vrate u domovinu i svrgnu komunistički režim.
Mnogi od njih su ubijeni.
Tokom predavanja je pokušao da ishod akcije predstavi kao sopstvenu zaslugu – čak je tvrdio da je spriječio treći svjetski rat.
Da nije kompromitovao operaciju i da je uspjela, tvrdi on, CIA i MI6 pokušale bi isto i u drugim zemljama, poput Bugarske.
Sovjetski Savez bi se, kaže, tad umiješao i bio bi to put ka sveopštem ratu.
Bijeg iz Bejruta
Dok je bio u Vašingtonu, dvojica njegovih kolega sa Kembridža, takođe špijuni, Gaj Bardžis i Donald Meklin, pobjegli su u Moskvu, što je podstaklo sumnje u Filbija i dovelo do njegovog saslušanja.
Kaže da postoje dva razloga zbog kojih je mogao tako dugo da se izvlači kao dvostruki špijun.
Prvi je britanski klasni sistem, koji ne može da prihvati da pripadnik više klase može da bude izdajnik.
Drugi je činjenica da su mnogi u MI6 mogli toliko toga da izgube ako bi se potvrdilo da je on strani špijun,
Filbi je zvanično napustio MI6, ali je vrlo brzo vraćen u agenciju.
Poslat je kao tajni agent u Bejrut, pod maskom novinara. Tako je mogao da nastavi da se bavi špijunažom.
Filbi završava formalni dio predavanja agentima pričom o bjekstvu iz Bejruta, kojom ismijava MI6.
Jedan kolega iz MI6 ga je 1963. suočio sa novim dokazima koji su ukazivali da radi za Sovjete.
Filbi je blefirao i počeo da vrda.
Zatim je jedan od agenata dobio zadatak da ga prati. Međutim, taj čovjek je bio strastveni skijaš.
Filbi je pomenuo sniježne padavine na libanskim planinama i agent nije mogao da odoli i da ne iskoristi priliku za neočekivano skijanje.
Tad je dobio signal od KGB-a da mu je osigurano bekstvo iz Bejruta.
Savjeti za dvostruki život
Filbi je zatim odgovarao na pitanja istočnonjemačkih obavještajaca.
U fascinantnom prvom odgovoru objašnjava kako je stekao komunistička uvjerenja i ostao im odan i tokom života na Zapadu.
Uz hvalospjeve svom sovjetskom agentu za vezu, savjetuje kolege da moraju da vode računa i o političkom i o fizičkom zdravlju obavještajaca sa kojima sarađuju.
Predavanje je završio savjetom, koji je, kako je rekao, i njemu mnogo pomogao:
Nikad ne priznaj.
„Ako vam pokažu dokument s vašim rukopisom, recite da je falsifikovan – samo demantujte sve.
„Ispitivali su me da bi me slomili i natjerali da priznam. Samo je trebalo da ne reagujem.
„Moj savjet je da i vašim agentima kažete da nikad ne priznaju“.
Ovaj video, sniman da bude tajni, prilika je da čujemo Filbija kako sam govori o sebi i karijeri špijuna.
Njegov prikaz odiše potpunim samopouzdanjem.
Filbi je preminuo u Moskvi 11. maja 1988. godine, prije sloma komunističkog režima kojem je služio cijelog života.
*Izvor: BBC
mr Mitar Radonjić
*Ovaj članak je podržan od strane Ministarstva kulture I medija, u okviru konkursa za dodjelu sredstava iz podfonda za medije. Sadržaj članka je isključiva odgovornost portala Interno I ni u kom segmentu ne odražava stavove Ministarstva kulture I medija.