Dok sam ja bio na čelu Skloništa za žrtve trgovine ljudima u međunarodnim izvještajima govorilo se o napretku, a od tada Crna Gora nazaduje konstantno!
Nakon mog odlaska država se suočila sa posljedicama urušavanja sistema koji je trebalo da štiti najranjivije a sve zahvaljujući kancerogenom dijelu NVO sektora povezanim sa medijskim i bezbjednosnim podzemljem koji su, pokušavajući da diskredituju mene, uništili sistem zaštite žrtva trgovine ljudima u Crnoj Gori na šta sam upozoravao i dok sam bio direktor skloništa.
Današnji izvještaj Stejt departmenta o trgovini ljudima za 2026. godinu ponovo je otvorio pitanje o kojem sam godinama govorio – šta se dogodilo sa sistemom zaštite žrtava trgovine ljudima u Crnoj Gori i kako je moguće da se oblast u kojoj je nekada prepoznat napredak suočava sa tako ozbiljnim nedostacima?
Za mene, ovo nije samo još jedan međunarodni izvještaj. Ovo je potvrda da se problemi na koje sam upozoravao ne mogu više gurati pod tepih niti se mogu objasniti pojedinačnim propustima. Riječ je o sistemu koji je morao biti građen, unapređivan i čuvan, a koji danas pokazuje ozbiljne slabosti.
Godine 2021., godinu nakon što sam zatekao skroz uništen sistem prepoznat je napredak – šta se dogodilo nakon toga?
U izvještajima i međunarodnim procjenama iz 2021. godine prepoznati su određeni pomaci Crne Gore u borbi protiv trgovine ljudima. Tada su postojali mehanizmi koordinacije, specijalizovano sklonište i konkretni napori u pružanju podrške žrtvama. Međutim, već je izvještaj Stejt departmenta za 2022. godinu upozoravao na smanjenje napora u zaštiti žrtava, smanjena izdvajanja za sklonište i pad broja zvanično identifikovanih žrtava sa 48 u 2020. na svega tri u 2021. godini.
Upravo je to suština problema: napredak koji nije institucionalno zaštićen, finansijski održiv i kadrovski osiguran može se veoma brzo pretvoriti u nazadovanje.
Godina 2021. za mene ima i posebno značenje. U tom periodu bio sam direktor skloništa za žrtve trgovine ljudima. Iz neposrednog iskustva znao sam koliko je zahtjevan posao obezbijediti siguran smještaj, stručnu podršku, zaštitu identiteta, psihosocijalnu pomoć i mogućnost da žrtve započnu novi život.
To nijesu bili samo administrativni zadaci. Iza svakog slučaja nalazila se osoba kojoj je država morala garantovati bezbjednost i dostojanstvo.
Medijski napadi nijesu mogli zamijeniti ozbiljan razgovor o problemima koji su pokušani da budu gurani pod tepih!
Tokom mog angažmana suočavao sam se sa medijskim napadima i javnim osporavanjem mog rada. Umjesto da se svi aspekti funkcionisanja sistema sagledaju profesionalno, kroz činjenice i odgovornost nadležnih, javni prostor često je bio opterećen polemikama i ličnim diskreditacijama.
Moja ocjena je da su takve okolnosti skretale pažnju sa mnogo važnijeg pitanja: kako sačuvati i unaprijediti sistem koji treba da štiti žrtve trgovine ljudima?
Nijesam tvrdio, niti se ozbiljan pristup može zasnivati na tvrdnji, da je samo jedan čovjek mogao garantovati opstanak cijelog sistema. Naprotiv, upravo je obaveza države da izgradi institucije koje neće zavisiti od pojedinca, već će funkcionisati bez obzira na promjene rukovodilaca, političke okolnosti i lične sukobe.
Ali kada se stručni kapaciteti potiskuju, kada se problemi ne rješavaju na vrijeme, a odgovornost zamjenjuje prebacivanjem krivice, posljedice ne mogu izostati.
A njih je današnji izvještaj State Department-a ogolio do srži!
Nesposobnost da se sačuva ono što je već bilo uspostavljeno na kraju je učinila svoje. Sistem koji je trebalo razvijati i jačati počeo je da se urušava, a najveću cijenu takvih propusta ne plaćaju institucije – već žrtve kojima je pomoć najpotrebnija.
Danas izvještaj govori jezikom činjenica a ne pokušajims lične diskreditacije!
Današnji izvještaj Stejt departmenta za 2026. godinu navodi da Crna Gora i dalje ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za suzbijanje trgovine ljudima. Iako su zabilježeni određeni pomaci u pojedinim oblastima, izvještaj ukazuje na ozbiljne nedostatke u sistemu.
Posebno zabrinjavaju podaci o identifikaciji žrtava. Prema izvještaju, tokom 2025. godine zvanično su identifikovane tri žrtve trgovine ljudima, dok ih je tokom 2024. bilo 39. Ukazuje se i na nedostatak specijalizovane pomoći za muškarce koji su žrtve trgovine ljudima, kao i na nepostojanje dugoročne podrške za sve žrtve.
Ovo su pitanja koja zahtijevaju odgovore. Jer ako država ne može da obezbijedi stabilan sistem zaštite, ako specijalizovane usluge nijesu dostupne svim kategorijama žrtava i ako se broj identifikovanih žrtava drastično smanjuje, onda nije dovoljno govoriti samo o strategijama, novim planovima i formalnim institucionalnim pomacima.
Žrtve ne smiju biti taoci institucionalnih neuspjeha kombinovanim saželjom kvazi-nvo ,,malih Bogova” željnih novca!
Trgovina ljudima nije oblast u kojoj se neuspjeh može sakriti iza birokratskih formulacija. Ne može se govoriti o uspješnoj borbi protiv ovog zločina ako žrtva nema siguran smještaj, ako joj nijesu dostupni stručna pomoć i dugoročna podrška ili ako institucije ne prepoznaju na vrijeme da je neko izložen eksploataciji.
Zbog toga je neophodno sprovesti ozbiljnu analizu razvoja sistema od 2021. godine do danas. Potrebno je utvrditi koje su odluke dovele do slabljenja kapaciteta, kako su trošena i planirana sredstva, zašto su se pojavile prepreke u pružanju specijalizovanih usluga i ko je odgovoran za to što sistem danas ne odgovara potrebama svih žrtava mada sam ovo sve detaljno objasnio gdje je trebalo – ali uzalud!!!
Ne tražim privilegije niti naknadno priznanje. Tražim da se činjenice sagledaju bez političkih i ličnih kalkulacija, da se odgovornost utvrđuje na osnovu dokumentacije i rezultata i da zaštita žrtava ponovo postane stvarni prioritet.
Kada sam upozoravao na probleme, nijesam to činio zato što sam želio da kritikujem radi kritike. Govorio sam o oblasti u kojoj sam imao neposredno profesionalno iskustvo i u kojoj svaka greška može imati ozbiljne posljedice po ljudske živote.
Danas, kada novi izvještaj Stejt departmenta ukazuje na ozbiljne nedostatke, postaje još važnije da se o tim upozorenjima razgovara otvoreno i argumentovano.
Moja poruka je jednostavna: sistem zaštite žrtava trgovine ljudima ne smije se graditi od izvještaja do izvještaja, niti smije zavisiti od pojedinaca. On mora biti funkcionalan svakog dana, posebno onda kada je žrtvi najpotrebniji.
Jer ako nijesmo sposobni da zaštitimo one koji su već bili žrtve najtežih oblika eksploatacije, onda nijesmo ispunili ni osnovnu obavezu države prema ljudskim pravima.
Dr sci Mitar Radonjić – bivši rukovodilac prvog licenciranog Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori!