„Dana 16.06.2026. godine, oko 12:20 časova, po obavještenju koleginice došao sam u prostorije Ministarstva unutrašnjih poslova radi preuzimanja obrasca M-8, koji je potreban za predaju Fondu PIO u svrhu obračuna penzije.
Prilikom boravka u hodniku Ministarstva, susreo sam trojicu kolega. U tom trenutnu je prolazio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Nakon što se rukovao sa prisutnim kolegama, obratio mi se riječima koje su imale ironičan i uredljiv ton, navodeći:
‘Evo i tebi da pružim ruku, iako to ne zaslužuješ, iznosiš neistine.’
Na navedeno sam odgovorio da bi, po mom mišljenju, trebalo da bude obratno, odnosno da on ne zaslužuje da mu pružim ruku. Nakon toga ministar je naglo reagovao, vidno uznemiren, podigao ton i ušao u verbalni sukob, uz izraženu gestikulaciju rukama i tijelom, više puta se vraćajući prema meni na način koji sam doživio kao prijeteći i zastrašujući.
Tokom daljeg obraćanja, ministar je u povišenom i ljutitom tonu ponavljao optužbe u vezi sa navodima koje sam ranije iznosio u javnosti tokom izbora za direktora, insistirajući na svojoj interpretaciji događaja, dok sam ja te navode negirao i isticao da se radi o netačnim tvrdnjama.
U jednom trenutku sam mu jasno rekao da, ukolio smatra da sam bilo šta netačno iznio, ima na raspolaganju sve zakonske mehanizme, uključujući i mogućnost podnošenja tužbe, te da se sve može provjeriti pred nadležnim institucijama.
Postoje dokazi u vidu video zapisa da je minstar i prije same konkursne procedure davao podršku drugom kandidatu, zbog čega sam i odustao od učešća u konkursu.
Takođe, sve što sam ranije iznosio u vezi sa svojim radnim statusom i pravima, uključujući i beneficirani radni staž, može se u potpunosti provjeriti u Fondu PIO, gdje se može utvrditi šta je tačno, a šta nije u vezi sa navedenim činjenicama.
Naglašavam da sam penzionisan nakon skoro 40 godina radnog staža i da sam na ovakav način dočekan u instituciji u kojoj sam proveo veliki dio svog radnog vijeka.
Obraćam se Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, predsjedniku Nikoli Zirojeviću, jer se nakon ovog događaja ne osjećam sigurno. Ministar unutrašnjih poslova, kao nosilac jedne od najjačih poluga izvršne vlasti i bezbjednosnog sistema države, ima institucionalnu moć koja dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti u vezi sa ovim događajem.
Ovaj događaj, pored prisutnih kolega i službenog obezbjeđenja ministra, zabilježen je i kamerama koje se nalaze u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova.
Napominjem da pritisci i diskriminacija prema meni počinju nakon moje kandidature za direktora Uprave policije, kao i nakon moje spremnosti da pred Odborom Skupštine svjedočim o određenim anomalijama u novom sistemu vlasti.
Takođe, tražio sam od ministra da se formira komisija koja bi utvrdila osnovanost moje smjene, kao i osnovanost anonimnih prijava koje su podnošene, a koje su po mom mišljenju bile potpuno lažne i bez dokaza.
Izrazio sam spremnost da, ukoliko se utvrdi da nemam najbolje rezultate na mjestu načelnika, napustim službu i to bez prava na penziju.