Postoji nešto posebno opasno u pokušaju da se javnosti podvali zamjena teza – a upravo se to radi kada se poručuje da privatni medij “ne može reći da radi za državu i u ime istine, nego ko zna za koga”.
Ne. Privatni medij može raditi u ime istine – i to često radi mnogo slobodnije nego oni koji su politički vezani, upravo zato što nije ničiji glasnogovornik. Ovo kažem u svoje lično ime i u ime portala Interno!!!
Ono što ne može, i ne smije, jeste da bude produžena ruka politike – što neki mediji možda jesu, ali kažite imenom koji su to – ne stavljajte nas sve u isti koš!!!
A tu lekciju bi, ironije li, trebalo da drže oni koji su je najbrže zaboravili.
Jer kad već govorimo o “ko zna za koga” – hajde da podsjetimo javnost: sa kvote jedne grupe, bez mnogo objašnjenja, ,,preletjelo“ se vrlo lako!!! Bez jasnog političkog kontinuiteta, bez odgovora biračima koji su glas dali na jednoj platformi, a dobili nešto sasvim drugo.
I to ne bi bilo toliko problematično da nije riječ o nekome ko je do juče gradio imidž nekoga ko štiti prava ljudi, ko se bori za principe i pravdu. Neko sa kim sam imao prilike više puta da komuniciram i ko mi se činio ispravnim!
A onda – tišina o principima i sve glasniji komfor funkcije.
Izgleda da su poslanička klupa i prateće fotelje ipak snažniji motiv od vrijednosti koje su se nekad javno zastupale.
Zato je problematično kada se danas dijele lekcije o istini i integritetu. Jer istina nije u tome ko je privatni, a ko javni medij – nego ko je dosljedan, a ko se prilagođava kako vjetar duva.
A građani, za razliku od nekih političara, pamte!!!