Crna Gora je mala država. Naša služba još manja. Ali mreža onih koji slušaju, prenose i rade za različite centre moći često je veća nego što mislimo. U narodu ih zovu “otorinolaringolozi” – oni koji sve čuju, sve prenesu i uvijek su blizu sistema.
Istorija nas uči da je uvijek bilo onih koji ne rade za jednu državu, nego pomalo za svaku. Nekad iz interesa, nekad iz straha, a nekad zato što misle da će uvijek biti na strani jačeg. Upravo zato su naredni izbori mnogo više od politike – oni odlučuju da li će Crna Gora postati država prava i pravde ili će ponovo postati država privilegovanih.
Najveći problem nijesu oni koji su otvoreno protiv sistema. Njih je lako prepoznati. Problem su “spavači” – ljudi unutar institucija koji čekaju trenutak da sistem oslabe iznutra. Ako želimo ozbiljnu državu, takvi moraju biti uklonjeni iz sistema. Bez kompromisa.
I oni koji su pod pritiscima ili ucjenama moraju znati: popuštanje samo produžava ucjenu. Država se ne brani tišinom.
Zato je sada važnije nego ikad da se držimo cilja – vladavine prava.
Lične razlike i političke sujete mogu čekati.
Prvo moramo očistiti sistem i završiti posao do kraja.
Ako sada stanemo na pola puta, neko drugi će završiti posao – ali protiv države.