Portal INTERNO nastavlja sa serijalom tekstova o, kako je tužilačka istraga pokazala, namještenoj aferi ,,nasilnik“ kojom se bivši direktor Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori pokušao predstaviti u javnosti nasilnikom, iako je video-nadzor, ali i svi svjedočki iskazi, potvrdili njegovu nevinost.
U prvom tekstu ovog serijala objavili smo službenu zabilješku koju je sačinio službenik Centra za socijalni rad, iz koje jasno proizilazi da je određeni službenik Uprave policije Crne Gore instruisao svjedoka da lažno optuži tadašnjeg direktora Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori, dr Mitra Radonjića, da je udario. Ta službena zabilješka nikada nije ,,vidjela svjetlost dana’’ dok je portal INTERNO nije objavio, a u samom startu je dokazivala nevinost direktora Skloništa.
Afera ,,NASILNIK“ – ko je sakrio službenu zabilješku sa početka istrage?
U drugom tekstu ovog serijala objavili smo izvještaj sa video-nadzora Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori, koji pokazuje da tadašnji direktor Skloništa, dr Mitar Radonjić, nikada nije imao direktnu komunikaciju ni sa jednim korisnikom. Kuriozitet u ovoj situaciji je da je video-nadzor godinu i po dana tavorio u fiokama Uprave policije OB Danilovgrad, iako je od prvog dana bio dostupan inspektorima ovog odeljenja bezbjednosti.
Afera ,,NASILNIK“ – zašto je video nadzor bio u ,,fioci“ skoro dvije godine?
U trećem po redu tekstu smo objavili prepis zvanične izjave svjedoka pred nadležnim tužiocem, u kojoj je jasno izjavila da je inspektor OB Danilovgrad, kako je sama rekla, u ,,auto naćerao da dam takve izjave na Mitra’’, odnosno da lažno optuži dr Mitra Radonjića da je udario.
Afera ,,nasilnik“ – ,,on me naćerao u auto da dam takve izjave za Mitra, taj inspektor“…
U današnjem tekstu objavljujemo zvanični nalaz i mišljenje stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva, čiji je zadatak bio da pripremi svjedoka za svjedočenje i da da mišljenje o sposobnosti svjedoka da uopšte svjedoči.
Dana 20.03.2023. godine, svjedok je došla u pratnji porodice i jednog službenika Uprave policije Crne Gore, odeljenja bezbjednosti Danilovgrad, u prostorije stručne službe kako bi se provjerila njena sposobnost za svjedočenjem.
U ovom dokumentu se jasno navodi ime i prezime tog službenika i da je iz Odeljenja bezbjednosti Danilovgrad, a svjedok dolazi sa teritorije drugog grada. Postavlja se pitanje kako je taj inspektor uopšte mogao da vrši bilo kakve mjere i radnje van opštine u kojoj je zvanično raspoređen. Mogao bi ukoliko bi imao pisani nalog nadležnog tužilaštva, što nije postojalo. Ono što jeste postojalo jeste usmeni nalog tužioca da svjedok dođe, ali ne i da ga dovede inspektor iz druge opštine.
Dodatna činjenica koja baca sumnju na kompletno postupanje ovog inspektora jeste činjenica da je on tog dana doveo svjedoka, ali da, nakon što je stručna služba tužilaštva završila svoj posao i pozvala ga da svjedoka vrati, isti je kazao da to ne može da uradi jer je otišao na drugi radni zadatak.
Dakle, mogao je da je dovede, ali ne i da je vrati, jer je na drugom radnom zadatku! To nije moguće jer, kada se ovlašćeni policijski službenik rasporedi na konkretni radni zadatak, isti mora izvršiti do kraja, a pogotovo ako je raspoređen u drugu opštinu od opštine matične službe. Jasno je da ovaj inspektor nije imao nalog tužioca niti naređenje neposrednog starješine da preduzima bilo koju radnju u odnosu na ovog svjedoka, već je to radio samoinicijativno.
Kada se ova situacija dovede u vezu sa prvom službenom zabilješkom u kojoj svjedok tvrdi da je neki inspektor instruisao, a zatim i sa identičnom izjavom pred tužiocem, i činjenicom da ovaj inspektor nikad nije imao zadatak da obezbijedi ovog svjedoka, postavlja se pitanje – da li je upravo ovaj inspektor pokušao da nagovori svjedoka da lažno optuži bivšeg direktora Skloništa za žrtve trgovine ljudima, dr Mitra Radonjića?
Više profesionalnih lica iz oblasti rada Uprave policije je za portal INTERNO kazalo da je nemoguće da ovaj inspektor ima zadatak da obezbijedi svjedoka niti da preduzima mjere zaštite istog, jer to radi poseban odjeljak za zaštitu ličnosti i objekata ili ovlašćeni policijski službenici iz Odeljenja bezbjednosti po mjestu stanovanja. Dakle, najvjerovatnije se radi o prekoračenju ovlašćenja, a posebno kada se u službenoj zabilješci stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva nalazi tvrdnja da, po završenoj pripremi svjedoka, ovaj inspektor nije došao po svjedoka i to obrazložio da je na drugom radnom zadatku.
Poseban kuriozitet u ovoj situaciji je činjenica da tužilaštvo nikad nije provjerilo navode svjedoka da je neki inspektor nagovarao da lažno optuži bivšeg direktora Skloništa za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori, dr Mitra Radonjića, iako postoji zvanična službena zabilješka Centra za socijalni rad, nalaz i mišljenje stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva gdje stoji ime inspektora i tvrdnja da nije došao po svjedoka kojeg je upravo on doveo, a potom i zvanično svjedočenje u kojem se navodi da je inspektor u autu nagovarao svjedoka da lažno optuži dr Mitra Radonjića.
Ovom prilikom objavljujemo nalaz i mišljenje službe Vrhovnog državnog tužilaštva sa navodima o inspektoru Uprave policije Crne Gore, odeljenja bezbjednosti Danilovgrad, u okviru čega su brisani svi detalji o ličnim podacima, ali i navodi iz nalaza i mišljenja jer se radi o podacima o ličnom stanju svjedoka.