Prošlo je skoro 18 godina od ubistva Vašeg brata, načelnika policijske Uprave za opšti kriminalitet Slavoljuba Šćekića. Kako se nosite sa mišlju da toliko godina država i nadležne institucije nisu u stanju da riješe ubistvo inspektora i ako tako možemo reći, čovjeka koji je bio
dio sistema?
Teško podnosim činjenicu, što ubistvo moga brata nije rasvijetljeno u potpunosti, kao i to što optuženi za njegovo ubistvo, još uvijek nisu osuđeni. Taj sudski postupak još uvijek traje. I nikako da se okonča. Nakon skoro dvije decenije suđenja, optuženi bi trebalo, končno, da budu osuđeni na maksimalne kazne zatvora, kako je to zakonom propisano, za ovaj počinjeni zločin. Takođe, jako loše se osjećam od same pomisli, da su na slobodi preostali učesnici ubistva, nalogodavac i dvojica službenika ANB-a.
Porazna je činjenica da država i nadležne institucije nisu u stanju 18.godina, da u potpunosti rasvijetle ubistvo, visokog policijskog funkcionera, koji je poginuo braneći državu od mafije i kriminalaca. Čini se, da država nije u potrebnoj mjeri zainteresovana za slučaj ubistva, moga brata Slavoljuba. I ja sam zbog toga jako zabrinuta. Istovremeno i ogorčena. Zbog nezainteresovanosti države i nadležnih institucija, sudski postupak protiv optuženih izvršilaca ubistva, traje nerazumno dugo, i to 17.godina. Nakon svega, strah me je da će ubistvo moga brata ostati nerasvijetljeno u potpunosti, kao i da će optuženi za ubistvo, biti pušteni na slobodu.
Od ubistva Vašeg brata svaka vlast i donosioci odluke su obećavali rad na rasvjetljavanju spornih aspekata istrage ubistva Vašeg brata ali se to još uvijek nije desilo. Da li smatrate da su ta obećanja bila iskrena ili je dolazilo do opstrukcija svaki put kad bi se to pitanje pokrenulo?
Kada je mafija ubila moga brata 2005.godine, tadašnja vlast i opozicija obećali su da će dati sve od sebe, da rasvijetle ubistvo. Tada su se zvaničnici, prosto takmičili, ko će više dati obećanja da će rasvijetliti njegovo ubistvo. Ali, sva ta silna obećanja, bila su lažna. Za sve to vrijeme, porodica se sama borila za pravdu, prolazeći kroz golgotu.
Kasnije, a nakon svrgavanja režima Mila Đukanovića, kad sam se ponadala da će se okončati dugogodišnja agonija, doživljela sam veliko razočarenje u novu vlast. Zato, što toj vlasti, nije bio prioritet rasvjetljavanje ubistva moga brata. Zato što oni, nisu htjeli ili nisu smjeli da uđu u obračun sa vrhom mafije, koja je naredila ubistvo moga brata. Čak, što više, ta nova, dugoočekivana vlast, nije se udostojila, ni da ponekad, javno pomene moga brata, policajca, koji je ubijen, samo zato što je štitio državu i njene građane, od mafije i organizovanog kriminala. Moj brat nije zaslužio ovakav odnos države, odnosno prethodne vlasti, prema njemu i njegovoj žrtvi.
Vidjeli smo da ste čestitali imenovanje novog ministra unutrašnjih poslova. Da li vjerujete da će sadašnja postava u MUP-u i Upravi policije privesti kraju istragu i u potpunosti rasvjetliti ubistvo Vašeg brata?
Tačno je, čestitala sam imenovanje novog ministra policije. Radi se o jednom izuzetno časnom i poštenom čovjeku. I upravo, to je elementarna vrijednost, koju mora posjedovati svako, ko se imenuje na ovu funkciju. Veoma značajnu za bezbjednost svih građana. Ovaj sadašnji ministar ovu vrijednost posjeduje, zaista. I zato ja vjerujem, da će on, dati sve od sebe, da privede kraju istragu o ubistvu, moga brata. Samo, to neće biti tako lako sprovesti, zbog pretpostavke da će postojati opstrukcija u redovima policije. Ovakva opstrukcija je neminovna. Vršiće je oni, koji su na platnom spisku mafije. I ona će postojati sve dok se policija ne očisti od takvih njenih pripadnika, koji su ogrezli u organizovani kriminal. Znamo da tako nešto nije urađeno, do sada. Policajci koji su na platnom spisku mafije, preduzeće sve moguće radnje da spriječe, otkrivanje i privođenje licu pravde, nalogodavca ubistva, kao i službenika ANB-a, koji su bili logistika ubicama moga brata.
Upoznati smo sa peticijom koju je podržalo više od 6 000 građana a u cilju da policijska akademija u Danilovgradu nosi ime Vašeg brata. Kako komentarišete činjenicu da ista nije usvojena i da li su Vam poznati razlozi zbog čega nije?
Peticija da Policijska akademija u Danilovgradu, dobije ime, moga brata Slavoljuba, pokrenuta je 2013.godine. Tadašnja vlada je donijela sramnu odluku i odbila inicijativu.
Iz tadašnje vlade su saopštili razlog odbijanja inicijative, citiram njihovu odluku: ‘’Odluka je utemeljena na opredeljenju Ministarstva prosvjete da nazive obrazovno-vaspitnih ustanova određuje prema njznačajnijim datumima iz istorije i kulture Crne Gore, a ne prema liku i djelu istaknutih pojedinaca, kao i na uporednoj praksi, imajući u vidu da policijske akademije u okruženju ne nose imena zaslužnih policijskih službnika’’.
Ovako saopštenje tadašnje vlade vrijeđa zdrav razum. Opštepoznato je da su nazivi obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori, određivani prema liku i djelu istaknutih pojedinaca. Apropo nebuloznog i ogavnog saopštenja tadašnje vlade, navešću nazive nekih obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori,: JU Gimnazija ‘’Slobodan Škerović’’, JU Gimnazija’’Miloje Dobrašinović’’, JU Gimnazija ‘’Panto Mališić’’, OŠ ‘’Radojica Perović’’i tako dalje. Ovo je dokaz o nepravdi, koju je tadašnja vlada učinila mome bratu, kao i pokušaj da za to nađu opravdanje. Ali, istina je pronašla pukotinu da ugleda svjetlost dana.
Inicijativa da Policijska akademija u Danilovgradu dobije ime moga brata, ponovo je bila pokrenuta 2021.godine, od strane tadašnjeg ministra pravde, Vladimira Leposavića. Ovu inicijativu je lično odbio, bivši premijer, Krivokapić. Zvaničnog objašnjenja, zbog čega nije usvojio inicijativu, nije bilo. Takvo nepoštovanje lika i djela moga brata, od strane tadašnjeg premijera, veoma je uvredljivo i dodatno bolno. Zašto bi njemu, ili bilo kome drugome, smetalo da Policijska akademija dobije ime moga brata? Kada je ime moga brata simbol, koji će sve policajce i pitomce te škole podsjećati na to, da jedina i osnovna vodilja na njihovom životnom putu, treba da im bude: čast, poštenje, dostojanstvo, stručnost i profesionalnost.
Na poslednjim izborima ste se po prvi put politički angažovali. Možemo li Vaše političko angažovanje razumjeti kao pokušaj da i sa te pozicije pokušate doprinijeti naporima da organi državne uprave ravijetle ubistvo Vašeg brata u potpunosti i da svojim znanjem i umijećem doprinesete povećanju vladavine prava u Crnoj Gori?
Na prethodnim parlamentarnim izborima, politički sam se angažovala, sa namjerom da se institucionalno izborim za pravdu. Pokušala sam da sa te pozicije doprinesem rasvjetljavanju ubistva moga brata, ali i istovremeno da doprinesem rasvjetljavanju, svih ostalih nerasvijetljenih ubistava u Crnoj Gori, bez razlike. Smatram da za tako nešto posjedujem znanje, hrabrost i upornost, potrebnu za borbu protiv krupnih riba – mafijaških bosova. Istovremeno, pokušala sam da sa svojim znanjem iz oblasti pravne nauke, doprinesem razvoju vladavine prava i pravne države.
Za sam kraj intervjua, recite nam da li se osjećate ugroženo u Crnoj Gori u svijetlu činjenice da godinama javno objavljujete informacije u cilju doprinosa rješavanju ubistva Vašeg brata za koje su neka lica već osuđena i nalaze se u Upravi za izvršenje sankcija i recite nam koliki teret Vi i ostatak porodice osjećate sve ove godine zbog činjnice da ubistvo Vašeg brata još uvijek nije do kraja rasvijetljeno?
Osjećaj ugroženosti u Crnoj Gori postala je hronična. Narod se nekako, na to navikao. I živi sa tim. Svi smo mi, na neki način, ugroženi od strne mafije i organizovanog kriminala. Neko je toga potpuno svjestan, a neko baš, ni malo nije. Svako može postati žrtva organizovanog kriminala i mafije, namjerno ili slučajno. Sve zavisi od datih okolnosti. Osjećam se ugroženo, ali to ne znači da me je strah. Umjesto straha, ja sam odabrala hrabrost. Imam opravdanje i jako dobar motiv za to. A, motiv je, borba za pravdu, za moga brata. Istovremeno, moja borba je i borba za sve one, koji teže za pravdom i na nju čekaju godinama, a nemaju dovoljno hrabrosti da se za nju bore.
Još da napomenem, a što građani treba da znaju, kad se bude rasvjetlilo u potpunosti, ubistvo moga brata, to će automatski doprinijeti rasvjetljavanju, svih preostalih, nerasvijetljenih ubistva u Crnoj Gori, bez razlike.
I to je moja životna misija.
Razgovor vodio mr Mitar Radonjić