Obavljanje posla detektiva, tj. detektivska djelatnost, u Crnoj Gori definisana je Zakonom o detektivskoj djelatnosti, čija je prva verzija usvojena 2005. godine da bi se, svega 6 godina kasnije, tj. 2011. godine, izglasale izmjene i dopune prvobitnog zakonskog rješenja.
Sami pojam detektivske djelatnosti, u skladu sa zakonskom definicijom, predstavlja prikupljanje podataka – dokaza i informacija, obradu i dostavu podataka naručiocu usluge, odnosno pravnom ili fizičkom licu koje angažuje privatnog detektiva.
Iako obavljanje detektivskog posla zvuči krajnje zanimljivo, a i poučeni iskustvom iz filmova – kada privatni detektivi, rame uz rame sa policijskim službenicima, privode pravdi počinioce krivičnih djela – u realnom životu to i nije baš tako. Jer, kao što se da pretpostaviti, sam Zakon definiše da detektivi, kojima je izdata dozvola za vršenje detektivskih poslova, ne smiju vršiti aktivnosti i zadatke koji su određeni kao policijska zaduženja, niti upotrebljavati metode i sredstva koja, u skladu sa Zakonom, upotrebljava policija.
Takođe, od izuzetne je važnosti napomenuti i to da privatni detektivi, u Crnoj Gori, ne smiju, ni u kojem slučaju, vršiti detektivske, tj. obavještajne, poslove za domaće i strane odbrambene, bezbjedonosne i kontraobavještajne službe jer bi se, u suprotnom, došli pod lupom tužilaštva.
Ne može svako postati detektiv
Kao što je i logično, ne može baš svako lice postati detektiv, već za to postoje određeni uslovi, koje propisuje gore pomenuti zakon. Tako lice, koje traži odobrenje MUP-a za obavljanje detektivske djelatnosti, mora biti: crnogorski državljanin; imati prebivalište u Crnoj Gori; imati visoku stručnu spremu; neosuđivano na bezuslovnu kaznu zatvora za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti; nekažnjavano za prekršaje utvrđene ovim zakonom; zdravstveno sposobno; položen stručni ispit za detektiva. Iz svih ovih predviđenih uslova može se jasno razumjeti koliko je, zapravo, kompleksan put da lice postane privatni detektiv u Crnoj Gori.
Ono što treba napomenuti jeste da se, pod detektivskim poslovima, podrazumijeva prikupljanje podataka o licima koja su: nestala ili su sakrivena, dužnici, autori ili pošiljaoci anonimnih pisama; koja šire klevete ili uvrede i koja su stranci koji su prouzrokovali određenu štetu.
Detektivi, takođe, potražuju i predmete koji su: izgubljeni, nestali ili ukradeni; dokazni materijal potrebreban za zaštitu i dokazivanje prava stranke, pred pravosudnim i drugim organima, odnosno organizacijama koje, u postupcima, odlučuju o tim pravima; ali i o uspješnosti lica u obavljanju poslova i poslovnosti privrednih društava i drugih pravnih lica. Detektivskim poslovima smatraju se i aktivnosti traženja izgubljenih lica, poslovi privatnih istražitelja i prismotre.
Detektiv mora voditi računa o dostojanstvu i privatnosti lica koja prati
Detektiv može da prikuplja podatke i informacije neposredno od lica, na koje se oni odnose, lica koja su spremna da daju podatke, ali i iz medija s tim što, pritom, ne smije, prilikom prikupljanja podataka, ometati organe državne uprave, kao i druge organe i institucije, u vršenju poslova iz njihovog djelokruga rada. Pored toga, u toku istraga i istraživanja koja vodi, detektiv mora voditi računa o zaštiti dostojanstva, ugleda, časti i privatnosti lica.
Državni službenici, koji su ovlašćeni za prikupljanje odgovarajućih izvještaja, informacija i podataka, kao i pravna lica koja, na osnovu javnih ovlašćenja, vode određene evidencije, dužni su da, na zahtjev detektiva, daju podatke o stalno i privremeno prijavljenim licima; polisama osiguranja; poreskim prijavama; vlasnicima motornih vozila i plovilima; penzijskom i invalidskom osiguranju. Takođe, sve dok stranka – koja je angažovala detektivsku agenciju – detektiv ima pravo ima pravo uvida i u sudske i pravne akte.
Iako se, možda, pretpostavlja, zbog prirode posla kojim se bavi, privatni detektiv ne smije nositi vatreno oružje, upotrebljavati druga sredstva prinude, niti koristiti sredstva za elektronsko snimanje ili prisluškivanje, tj. mjere tajnog nadzora, kojima se koriste obavještajne i kontraobavještajne agencije.
Piše: mr Mitar Radonjić