U tekstu pod naslovom ,,Povećan broj prekršajnih postupaka u DG – referenca za nagradu ili neadekvatna praksa?“, koji je naš portal objavio početkom ovog mjeseca, problematizovali smo promjenu kada je u pitanju praksa podnošenja zahtjeva, od strane Odjeljenja bezbjednosti (OB) Danilovgrad, za pokretanjem prekršajnih postupaka.
Na naše pitanje: zbog čega je i kako došlo do enormnog povećanja broja podnešenih zahtjeva za prekršajne postupke u 2022. u odnosu na prethodnu 2021. godinu, kada je taj broj iznosio svega 710 naloga, a 2020. 387, u ime OB Danilovgrad odgovorio nam je komandir stanice, gospodin Ratko Furtula.
Prema tvrdnjama gospodina Furtule, ne radi se o represivnom djelovanju, kako smo mi zaključili, ,,već je to stvar isključivo tehničke prirode“.
Kako je obrazloženo u odgovoru, OB Danilovgrad, na zaduženju, nije imalo formulare prekršajnih naloga te su, zbog toga, službenici nadležnom Sudu, u skladu sa Zakonom o prekršajima, podnosili zahtjeve za pokretanjem prekršajnih postupaka.
Ipak, ono što je problematizovano, a što je i tema gore pomenutog teksta, nije samo podnošenje zahtjeva za pokretanjem prekršajnih postupaka u saobraćaju, već u odnosu na sve podnešene zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka nezavisno od djela i slučaja.
Dakle, tema teksta, koja je bila predmet našeg interesovanja, jeste sporno podnošenje enormnog broja zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka protiv građana Danilovgrada u onim slučajevima kad se nadležni tužilac izjasni da ne postoji elemenata bića krivičnog djela, a da li ima prekršajnog – ostavi da cijeni Odjeljenju bezbjednosti. Tada ovo odeljenje, po automatizmu, podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv građan(in)a, za šta se našem portalu, od dana objave ovog članka, javilo još 37 lica (imena poznata redakciji), koja su imala isti problem sa postupanjem službenika OB Danilovgrad. I to, da stvar bude indikativnija – baš u sektoru kojim rukovodi upravo gospodin Ratko Furtula.
Tvrdnja da su službenici OB Danilovgrad, shodno Zakonu o prekršajima, ,,morali da podnose zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka“, usuđujem(o) se reći, jednostavno nije istinita.
Zato bi se obrađivač ovog dopisa koji nam je upućen, izvjesni mlađi inspektor Stevan Pavićević, morao upoznati sa Zakonom o prekršajima koji, u svom članu 5, jasno definiše i propisuje koje su sve vrste sankcija u skladu sa njim. Tako, mimo kazne – za koju ovo odeljenje uporno podnosi zahtjeve čak i onda kad svi relevantni dokazi ukazuju da građanin nije počinio prekršaj – postoji i mjera upozorenja. Ili, jednostavnije: opomena, koja zna biti veoma korisna u slučajevima kad, eto, kako pojašnjava gospodin Furtula, policija jednostavno, nema formulara da napiše kaznu.
Simptomatično je da se komandir stanice, gospodin Furtula, u ovom odgovoru ni jednom nije osvrnuo na postavljena pitanja o promjeni prakse, koja je uslijedila nedugo nakon njegovog dolaska na mjesto komandira stanice u Danilovgradu. Stoga nam njegovo izbjegavanje da odgovori na ova, veoma konkretna i direktna, pitanja daje za pravo da naše indicije i saznanja tumačimo kao tačne.
Uprava policije je organ koji treba represivno, ali prije svega – mora preventivno da djeluje.
U višegodišnjoj praksi se potvrdilo da preventivno djelovanje, zapravo, donosi mnogo bolje rezultate. Pogotovo u slučajevima kada se radi o manjim prekršajima.
Ali, sve su prilike da ovom OB je, očigledno, od dobre saradnje sa građanima i rada u njihovom interesu, mnogo bitniji vještački rezultat – u broju podnešenih zahtjeva za pokretanjem prekršajnih postupka, a što su, podsjećanja radi, učinili tokom 2022. godine učinili tačno 2.523 puta.
Piše: mr Mitar Radonjić